Ispravan odgovor EU

Konačno! Učinjeno je. Nakon mjeseci oklevanja i odlaganja, Evropska unija je pokrenula sankcije koje bi mogle da budu djelotvorne. Za 28 članica nije lako da se usaglase oko zajedničkog stava jer svaka od njih misli i mora da misli na sopstvene ekonomske interese. Ali sada su uspjele da se ujedine. To je već po sebi pozitivna stvar. Da EU nije reagovala, izgubila bi kredibilitet. Nakon svih najava i prijetnji u pravcu Moskve, sada je morala da se pošalje jasna poruka.

Ruski predsjednik igra na rizik i uprkos tragičnoj smrti gotovo 300 potpuno nedužnih putnika u istočnoj Ukrajini, nije zategao dizgine pobunjeničkoj soldateski koju je sam razulario. Tu već EU nije imala drugog izbora. Prešla je preko okupacije Krima. Posmatrala je kako oružana pobuna na istoku Ukrajine prerasta u svojevrsni građanski rat. Pustila je da je Moskva ponižava i zastrašuje. Dala je određene diplomatske ponude Vladimiru Putinu. Ali tek je obaranje aviona MH-17 dovelo do spoznaje: sada je dosta.

Da li će ekonomske sankcije imati željeno dejstvo i da li će navesti ruskog predsjednika da promijeni stav – to niko ne može sa sigurnošću da predvidi. Ali to će sve potrajati veoma dugo. Ruska privreda će patiti, možda će biti recesije, ali Vladimir Putin vjerovatno može da izdrži duže nego što bi Zapad volio. Čini se da njegovo stanovništvo stoji iza njega. Da li će i oligarsi i dalje biti uz njega, kada njihov imetak počne da se osipa?

EU je nažalost propustila da kaže svojim građankama i građanima da će i njih sankcije nešto da koštaju. U najgorem slučaju, ako Putin bude satjeran u ćošak, on može da ograniči isporuke energenata za Evropu.

Čudno je to što su šefovi država i vlada prepustili odluku svojim bezglasnim izaslanicima u Briselu. Nije bilo javnog objašnjenja pred kamerama, niti bilo čega drugog. EU u poslednje vrijeme organizuje posebne samite za sve šta im padne na pamet, ali za ovaj drastični politički napad na Moskvu to se nije desilo. Katastrofa u pogledu odnosa sa javnošću. Nema goreg načina da se politika EU proda u javnosti.

Evropljani i Sjedinjene Države sada ponovo rade usklađeno što se sankcija tiče. EU se približila latentno čvršćem kursu Bijele kuće. To je ispravno, jer samo ujedinjena zajednica možda još uvek može da ostavi utisak na Putina. Ipak, on ima i druge mogućnosti. On nije toliko izolovan, koliko to EU možda priželjkuje: Kina i druge zemlje ubrzanog rasta kao što su Brazil, Indija i Južna Afrika (BRICS) udvaraju se autokratskom vladaru Kremlja. To je moglo da se vidi nedavno na samitu BRICS u Brazilu. Dugoročno gledano, Rusiji bi moglo da pođe za rukom da više ne isporučuje svoju energiju prema Evropi i da uvozi mašine iz Kine.

EU je preduzela prvi ozbiljan korak u spirali sankcija. To je bilo neizbježno. Sada mora da se što brže obrati trećim državama, da bi spriječila zaobilaženja sankcija kroz banke u Aziji ili Latinskoj Americi. Cilj EU mora da bude da se onemoguće imperijalni prohtjevi Rusije, da se ponovo uspostavi mir u Ukrajini, i da se odbrani ugroženi mirnodopski poredak u Evropi. Sankcije znače da je EU isukala svoje najoštrije političko oružje. Sada Rusija bira: eskalacija ili promjena stava.