Islam, Bosanci i karneval

„Karneval je sastavni dio njemačke kulture i društva. Smatram se dijelom ovog društva, ali sa naznakom da sam rođen kao Alen Halilović i da ću kao takav i umrijeti. Svog identiteta se ne stidim”, kaže Alen Halilović iz Modriče koji već 21 godinu živi u Kölnu. Alen je ove godine u kostimu Julija Cezara koji je šila njegova supruga Indira. Oboje su dio kilometarske karnevalske povorke koja se proteže kroz Köln. Ovo je šesti put da učestvuju u povorci. “Kada smo došli u Njemačku, bili smo samo gledaoci. Međutim, kako su djeca odrastala i karneval obilježavala u obdaništu i školi, i mi smo sve više postajali dio karnevala”, kaže Alen.

“Zašto da ne obilježavamo? Ovo doživljavam kao posjetu stranca Sarajevu. Svaki staranac u Sarajevu pojede ćevape i slika se pored Sebilja. Iako sam u karnevalskoj povorci, svog identiteta i kulture se nikako ne odričem. Kada razgovaram sa ostalim učesnicima, Nijemcima, vidim da oni naše učešće posmatraju kao uspjelu integraciju”, kaže Indira.

Karneval kroz prizmu integracije

Pitanje integracije, posebno muslimana, u Njemačkoj je u posljednje vrijeme jedno od najčešće i nakontroverznije diskutovanih pitanja. “Integracije je danas još uvijek vrlo rasteziv pojam i upotrebljava se vrlo dvosmisleno, zavisno od aktera i konteksta”, kaže hafiz mr. Esnaf Begić asistent na Institutu za islamsku teologiju univerziteta u Osnabrücku. “Ne mislim ni u kojem slučaju da eventualno neučestvovanje u obilježavanju određenih praznika znači nedovoljnu integriranost u njemačko društvo. To je vrlo tanka osnova, ako je uopće ikakava osnova, da bi se uopće govorilo o integriranosti muslimana u njemačko društvo. Jednostavno rečeno, to nije i ne može biti mjerilo integriranosti, a pogotovo ne, neovisno o kontekstu, ako se pod tim podrazumijeva ostavljanje i napuštanje osobnog vjerskog identiteta i vlastite vjerske prakse”, kaže Begić.

On ističe da treba cijeniti vlastitu religijsku tradiciju, ostati joj privržen u osobnom životu i u odgoju svoje porodice, te je prenositi u praksu, ali istovremeno raditi na tome da se pokaže razumijevanje i poštovanje prema drugim religijskim tradicijima i osobenostima koje one sa sobom nude. „Konkretno: čestitati nekome njegov praznik, iskazati mu počast, uz punu svijest o vlastitoj religijskoj tradiciji je za mene primjer integracije. Ali, integracija je svakako više: poznavanje jezika, poštovanje i vladanje po zakonima, učešće u političkim procesima biranja vlasti kroz izbore, nastojati postići dobro obrazovanje, nastojati na osnovu toga pronaći dobar posao, živjeti od vlastitog rada – sve su to primjeri integracije“, kaže Begić.

Devalvacija vjerskih praznika

Karneval je hrišćanska manifestacija kojom se obilježava početak predstojećeg posta. Tako je bilo u srednjem vijeku, ali se u novije doba on pretvorio u zabavno-komercijalno-političku manifestaciju.

„Znam da se karnevalom nekada obilježavao početak posta kod hrišćana. Ali, i mi imamo Bajram i Ramazan. Ja sam od BiH i Njemačke uzeo ono što je pozitivno. Obilježavanjem karnevala ništa ne gubim. Naprotiv, upoznavajući nove ljude i kroz humanitarni rad, radim na popularizaciji Bosanaca i Hercegovaca”, kaže Samir Durmo iz Sarajeva, koji već 10 godina živi u Njemačkoj. Karneval, kako kaže, nije odmah počeo slaviti. “Ne mogu biti crna ovca. Ako sve moje radne kolege slave, zašto ne bih i ja. I na taj način pokazujem bosansku otvorenost i druželjubivost”, kaže Durmo. “Bosanska otvorenost, ali i islam koji njegujemo su nešto što se ovdje u Njemačkoj zna cijeniti”, kaže Alen Halilović.

Islam i karneval? “Vezu treba posmatrati kroz dva aspekta: “vjerski i kulturološki”, kaže magistar Begić i ističe da je u današnjem modernom, prema konzumu orijentiranom društvu, ovaj aspekt kulturološkog daleko izraženiji jer postoje slučajevi da ljudi koji uopće ne posjeduju vjerski senzibilitet ipak proslavljaju vjerske praznike, odnosno one praznike koji imaju utemeljenje u različitim religijskim tradicijama, a da toga uopšte nisu ili ne žele biti svjesni.

Pod kojim uslovima muslimani mogu učestvovati na karnevalu?

„Muslimani samo uz ispunjenje najmanje tri uvjeta mogu učestvovati u obilježavanju ovih praznika“, kaže Begić. „Prvi uvjet je da se to dešava u javnom prostoru, pri čemu mislim na javne ustanove poput škole ili obdaništa, gdje muslimani nisu aktivni i neposredni organizatori i gdje neće biti islamskim načelima suprostavljenih sadržaja. Drugi uvjet je da ovakvu praksu ne prenose u vlastiti dom, među vlastitu porodicu i da istovremeno pokušavaju i nastoje svojoj djeci objasniti i na njih prenijeti vlastitu religijsku tradiciju, njene karakteristike i osobenosti, ali i odgajati ih tako, da imaju razumijevanja za osobenosti drugih religijskih tradicija. I, konačno, treći uvjet jeste pitanje poimanja samog praznika, u ovom slučaju karnevala: dakle, dok ono ima isključivo kulturološki karakter, i uz ispunjenje, prethodnih uvjeta, muslimani bi u načelu, po mojemu poimanju, mogli u tome uzeti učešća“, kaže Begić.

Samir Durmo i porodica Halilović učestvuju. Međutim, veliki je broj onih koji ipak ističu da se pravi smisao karnevala davno izgubio. Postao je ekonomsko-politički događaj u kojem je vjera na drugom mjestu. Međutim, ni islam nije imun na uticaj modernog društva. “Obilježavanje Bajrama uz neprimjerene sadržaje, uz aktivnosti koji su u direktnoj, neposrednoj suprotnosti i koliziji sa načelima islama je posljednjih godina, izgleda, postala praksa, koja usprkos protivljenju kako zvaničnih predstavnika Islamske zajednice, tako i običnih vjernika, polako postaje sasvim `normalnom` pojavom. Dakle, u ovom poređenju možemo izraziti i stav islama ne samo prema karnevalu i blagdanima koji imaju utemeljenje u religijskoj tradiciji kršćanstva, nego uopće, a riječ je o tome, da sve ono što se kosi sa neposrednim, konkretnim, jasnim i decidnim načelima islama, a u to nesumnjivo spadaju alkohol i blud, je apsolutno neprihvatljivo“, kaže hafiz mr. Esnaf Begić asistent na Institutu za islamsku teologiju univerziteta u Osnabrücku.

Autor: Mehmed Smajić

Odgovorna urednica: Belma Šestić