"IS je najopasnija teroristička organizacija na svijetu"

DW: Vi ste tijekom deset dana iznutra upoznali tzv. Islamsku državu. Što je - s obzirom i na veliki osobni rizik - najvažniji i centralni facit toga putovanja?

Jürgen Todenhöfer: Prvo, Islamska država (IS) je najopasnija teroristička vojska koju je vidjela moderna povijest. Drugo, ovaj terorizam smo stvorili sami našim anti-terorističkim ratovima - ovdje ratom u Iraku. Mi smo nakon 11. rujna 2001. godine imali skoro 1.000 međunarodnih terorista u pećinama u Afganistanu. Danas imamo 100.000 međunarodnih terorista. Dakle, mi smo sami stvorili taj terorizam našom strategijom bombardiranja. A nakon što sam te ljude doživio tijekom deset dana, doživio njihovu profesionalnost, njihov fanatizam, mogu samo apelirati na Vladu Njemačke da se založi za političko rješenje u Iraku i također u Siriji. A ono glasi: više prava za sunite. I četvrto, nakon što sam tamo ustanovio da sve što IS zastupa uopće s islamom nema veze mogu svim mladim ljudima na Zapadu i inače na cijelom svijetu reći: ne idite tamo. To s islamom ima veze toliko koliko i Ku Klux Klan s kršćanstvom: uopće ne. Vi tamo štetite svojoj religiji. U osnovi to nije Islamska država, već Anti-islamska država. Ona bi se zapravo trebala zvati AIS.

Mi IS percipiramo prije svega kao terorističku organizaciju. Koliko se od države, što IS ima i u svom imenu, moglo vidjeti tijekom Vašeg boravka u Mosulu?

Vi tamo ne vidite ono što vidite na propagandnim video snimkama. Brojni ljudi misle da tamo cijeli dan voze automobili s u crno maskiranim muškarcima, sa strojnicama uperenim u zrak i da oni permanentno odrubljuju glave ljudima. To nije slučaj. U Mosulu sve djeluje normalno: gust promet, ulice i uličice gdje su tržnice i prodavaonice, pune su sasvim normalnih ljudi koji kupuju, koji se slobodno kreću. Vi tamo ne vidite ništa od Islamske države. Vidite s vremena na vrijeme zastave. Automobilske tablice nose oznaku Islamske države. I policajci imaju uniformu Islamske države, ali koja izgleda sasvim normalno. Postoji upravo normalnost zla. I to se doživi kada se ide u Islamsku državu.

Postoji li onda nešto poput državnih struktura s upravom, sudovima, bolnicama?

Ja sam se i sam bavio državnim pravom. I razgovarao sam sa zaista kompetentnim stručnjacima za državno pravo. Oni smatraju: To je de facto država. Ona de facto ima vlast nad određenim područjem. Stanovništvo je najvećim dijelom prihvaća. Ona ima prometnu policiju. Ima normalnu policiju, to dakle nisu borci IS-a. Ona je formirala sudsku nadležnost u građanskim sporovima i ljudi to tamo vrlo cijene. Jer nije korumpirana. Oni kažu: "Ovdje brzo biva odlučeno i ne moramo plaćati za to. Ranije smo morali plaćati i dugo čekati." Oni naplaćuju porez, a to je upravo jedna od prvih stvari koje države prakticiraju. I oni imaju određenu zdravstvenu zaštitu. Imaju bolnice koje funkcioniraju. One se naravno suočavaju s problemom nedostatka lijekova jer Bagdad bojkotira dopremu lijekova. Ali to je država koja funkcionira. Ja sam poznavao Mosul. Bio sam tamo prije rata u Iraku - u isto vrijeme, 2002. godine. I nisam mogao primijetiti bitnije razlike. Naravno moram precizirati da sam 2002. godine u Mosulu bio u kršćanskoj četvrti ili u multikulturnim četvrtima, koje su grad učinile poznatim, onda bih sada vidio razliku. Jer svi koji nisu suniti - to znači svi šijiti, svi kršćani, Jezidi su protjerani ili su pobjegli. Ali vi to ne vidite, ako ne idete na mjesta gdje su kršćani, Jezidi i šijiti živjeli.

Jedni su protjerani ili pobjegli, a drugi tamo odlaze dobrovoljno. U Njemačkoj, u Europi se čude što tisuće ljudi dobrovoljno odlaze u navodni džihad i da dobrovoljno odlaze u područja koja su pod vladavinom terorističke milicije. Vi ste mogli razgovarati s tim ljudima. Zašto oni tamo odlaze?

Ja sam bio u regrutnom centru u blizini granice, gdje je svaki dan dolazilo više od 50 ljudi. I postoji više takvih regrutnih centara. A ljudi tamo dolaze s oduševljenjem! To nisu bilo kakve budale, već djelomice visoko inteligentni ljudi. Primjerice jedan mladić s Kariba, elegantno obučen, nosi Ray-Ban naočale. Pitao sam ga: "Što Vi radite ovdje?" A on je rekao: "Upravo sam položio svoj drugi državni ispit iz prava. Dobio sam dozvolu za rad u sudu, ali želim se boriti za Islamsku državu gdje god da me ona treba." Kada smo jedan drugi put išli ulicama Mosula, odjednom smo susreli visokog, mršavog, plavog muškarca. Bilo je očito da nije Iračanin. Bio je Šveđanin koji kaže: "Ovdje doživljavam najbolje vrijeme u svom životu!" Tu se dogodilo ispiranje mozgova koje je imalo nevjerojatan uspjeh. IS nije samo vrlo jak, on u međuvremenu ima pod svojom kontrolom područje veličine Velike Britanije, već je i vrlo atraktivan za određenu skupinu mladih ljudi. Ovi mladi ljudi gledaju kako Islamska država odrubljuje glave, kako pali, kako muči, kako odsijeca ruke. Ali oni kažu: "Ovdje postoje vrlo važni razlozi zašto je to sada ispravno. Slabi ne može biti velikodušan, slabi mora biti brutalan." Dakle strašan i iz mog ugla gledano vrlo opasan razvoj.

Što bi, po Vašim spoznajama iz te regije, mogao biti plan za pobjedu nad IS-om?

Može postojati samo političko rješenje. Vojno rješenje ne postoji. Tu se također ne ubrajaju ni vojni uspjesi što tvrde Amerikanci. Nekoliko sati nakon što su Amerikanci uzeli Tikrit i rekli: "Očišćen je", IS je uzeo Ramadi, koji je mnogo veći. U međuvremenu IS vjerojatno izvodi napade u Afganistanu. To je jedan fenomen, sličan karcinomu, i ja upozoravam prije svega na izvještaje o vojnim uspjesima. IS može biti pobijeđen samo ako se uspije ponovo u potpunosti i na ravnopravan način integrirati u politički život Iraka sunitske stanovnike, to je možda oko 35 posto Iračana. Bez tog nacionalnog pomirenja ne ide ništa.

Bivši političar i medijski menadžer Jürgen Todenhöfer radi danas kao novinar i publicist. 27. travnja iz tiska izlazi njegova knjiga "Inside IS - 10 dana s Islamskom državom".