Inženjer Markus Reißenweber iz Watzendorfa

Markus Reißenweber živi, zajedno sa svojom suprugom, u seoskoj idili usred Bavarske, u malom mjestu Watzendorf. Do radnog mjesta u obližnjem Coburgu putuje oko 20 minuta. Tamo se nalazi tvrtka Kapp za koju ovaj 29-togodišnjak radi posljednje četiri godine. Kapp proizvodi high-tech alatne strojeve za poznata imena poput Daimlera, Volkswagena ili proizvođača traktora AGCO Fendt.

Klijenti kontroliraju prije isporuke

Tek što je stigao u ured, Markusa već čekaju klijenti. Želje su različite: kupci koji put traže da im mladi inženjer objasni neki novi koncept ili zajedno s njim kontroliraju naručena i gotova postrojenja. Preuzimanje gotovog proizvoda je posebice škakljiv proces. Klijenti naručeni proizvod provjeravaju do posljednjeg detalja i često je potreban pregovarački talent kako bi sve prošlo u redu. „Često je dug put od onoga što oni žele i onog a što mi možemo, i da to na kraju klijent prihvati kao najbolje moguće rješenje“, kaže Markus.

Glavno zaduženje Markusa Reißenwebera je održavanje kontakata s mušterijama. On ih mora uvjeriti da su Kappovi proizvodi najbolji, predstavlja im nove projekte ili postrojenja, ukazuje im na alternative. Uglavnom, Markus dobar dio svog radnog vremena provodi na putu. No to mu ne smeta jer voli promjene, a osim toga upoznaje i mnoge nove ljude.

Četiri do šest puta godišnje Markus po najmanje dva tjedna provodi u SAD-u. Mušterije su ovdje drugačije nego u Njemačkoj. Ovdje se planira kratkoročnije a i klijenti se na kupnju odlučuju spontanije, pa im treba posvetiti više pažnje. „Mi Nijemaci razmišljamo po nekoliko godina unaprijed, planiramo tri – četiri godine. Amerikanci su tu spontaniji, brže reagiraju a i predomišljaju se usred projekta pa to treba na brzinu mijenjati“, objašnjava Reißenweber razliku između mušterija u Njemačkoj i onih s druge strane Atlantika.

U veliki svijet

SAD Markus poznaje još iz studenstkih dana jer je tamo obavio polugodišnju praksu i može si zamisliti da u ovoj zemlji provede koju godinu. Usprkos nestalnom radnom vremenu, iznenadnim putovanjima i činjenici da nikad ne može reći kada će stići kući, Markus voli svoj posao. No budući da on i njegova supruga još uvijek nemaju djece, poslovni i obiteljski život se zasad dobro nadopunjuju. Takvom načinu života odgovoraju i idila i mir sela, gdje oboje žive. „Čovjek se tu može fino opustiti nakon stresnog dana na poslu. Jedna šetnja poljima i livadama i stres je nestao“, kaže Markus.

Nagrada za diplomu

Mladi inženjer mnogo drži do obiteljskog života. Njegovi roditelji, djed i baka uvijek su tu ako nešto zatreba. Isto tako je Markus i njima uvijek spreman pomoći. Ovakve prisne obiteljske veze nisu baš tipične za Njemačku pa se supruga Daniela prvo na to morala naviknuti. „To mi je na početku bilo jako neuobičajno ali sad sam se privikla i moram reći da mi čak i godi“, kaže Markusova supruga Daniela. Njih dvoje se vjenčalo u svibnju 2009. a upoznali su se tijekom studija. Markus, kako sam kaže, nije bio baš najbolji student. No u trenutku kada se studij počeo pojačano okretati praksi Markus je živnuo. Poslije mu se studij do te mjere svidio da je za svoj diplomski rad na temu „Energetski isplativa proizvodna postrojenja“ čak dobio nagradu Ureda za energiju savezne pokrajine Sjeverno Porajnje-Vestfalija.

Reißenweber je i inače netko tko svoje ciljeve slijedi dosljedno i na tom putu se ne da smesti. „Čovjeka jedan poraz ne smije pokolebati i natjerati na povlačenje. Treba uvijek iznova pokušati i prije ili kasnije će uspjeti. Marljive prati sreća“, zaključuje Markus uz smješak.

Autor: Angelina Verbica/ Nenad Kreizer

Urednica: Snježana Kobešćak