Informatičar Jan Arendt Klingel iz Inninga

Budilica Jana Arendta Klingela zvoni već u šest sati ujutro. Iako zapravo ne ustaje rado tako rano, to je jedini način da izbjegne gužvu na cestama oko Münchena. No, prije nego krene na posao, svojim sinovima, Janniku (12) i Marvinu (9), priprema doručak. No, oni ne zahtijevaju ništa posebno. "Dovoljan im je Müsli“, kaže njihov otac.

Borba protiv kompjuterskog kriminala

Zajedno s još četvoricom kolega, Klingel radi od 2007. godine za BMW, u Informatičko – komunikacijskom menagmentu za sprečavanje rizika. Oni određuju pravila za očuvanje sigurnosti i to za cjelokupnu BMW grupu i kojih se moraju pridržavati zaposlenici u čitavom svijetu. Ova se pravila najviše odnose na tretiranje povjerljivih informacija. U suradnji s državnim tijelima nadležnim za istrage kaznenih djela, njegov tim upravlja informatičko – komunikacijskim odsjekom odgovornim za pomaganje istrage. „Kriminal se povećava. Trgovinom osobnih podataka ili informacijama vezanim uz razvoj određenih područja poduzeća, može se u međuvremenu zaraditi mnogo novaca. Samim time raste i naša odgovornost da upravo ovakve podatke primjereno štitimo“, kaže Klingel.

Posao ovog 40-godišnjaka ne poznaje rutinu. „Ovdje svakoga dana nešto novo naučimo. Stalno se susrećemo s promjenama i stalno se moramo kretati prema budućnosti. Ne postoji ništa što bi se na neki način „ već unaprijed znalo. Svakoga dana nailazimo na nove izazove, nove impulse s kojima se moramo suočiti“, priča Klingel.

U prostoriji punoj svjetla u kojoj radi sa svojim kolegama, vlada koncentracija i mir – naravno ukoliko se upravo ne nalaze na nekom sastanku, ne telefoniraju ili se ne nalaze na takozvanoj „video konferenciji“. Kako bi uvijek bio dobro informiran po pitanju sigurnosti ili zaštite podataka, Klingel je često putuje i obilazi razne odijele BMW-a, u kojima razgovara s kolegama.

S deset sanduka i novorođenom bebom u SAD

Klingel je već u mladosti znao da u svom poslu želi raditi nešto što ima veze s kompjuterima. Ubrzo nakon studija primjenjene informatike i matematike u Fuldi, dobio je svoju veliku šansu – poduzeće kod kojeg je bio na praksi, ponudilo mu je mjesto IT specijaliste u Detroitu, u američkoj državi Michigan. Za njega kao i za njegovu suprugu Susanne „skok preko Atlantika“, značio je radikalnu promjenu; pogotovo što su upravo u to vrijeme dobili prinovu, svog prvog sina.

„Sve što smo posjedovali, spakirali smo u deset sanduka i s djetetom otišli u Ameriku. U početku nam je bilo jako teško. Sve smo morali sami obavljati, počevši od socijalnog osiguranja pa sve do vozačke dozvole i to sve na engleskom kojeg tada još nismo govorili savršeno“, priča Klingel.

No, iako je ovo razdoblje za ovu mladu obitelj bilo teško, s druge strane, bilo je to i vrijeme velikih poslovnih izazova. „ Užasno smo puno toga naučili. Počeo sam kao IT menager, što znači da sam se morao brinuti oko mnogo različitih stvari; sve probleme sam morao sam rješavati, od najmanjeg do najvećeg“.

Od Detroita do Münchena

Nakon tri godine u Detroitu, Klingel se prijavio za posao u Njemačkoj, u poduzeću BMW. Pozvan je u New York i preko razgovora snimljenog videom, dobio je radno mjesto. „Glavni zadatak na mom novom poslu bilo je povezivanje kompjuterskih mreža različitih podružnica BMW-a, u cijelom svijetu“, sjeća se Klingel. Kasnije je bio još dva puta u Americi, posljednji puta na tri godine u Južnoj Karolini.

U međuvremenu sa suprugom i dva sina stanuje u Innigu, jednom omiljenom mjestu za odmor u Bavarskoj koje leži između Wörtherskog i Ammerskog jezera. U danima kada je vrijeme lijepo, s prozora svoje kuće može vidjeti impresivnu panoramu bavarskih Alpi. No, i ova idila ima svoju cijenu: dnevno na putu od kuće do posla u Münchenu, prevali i do 86 kilometara.

No, inozemstvo usprkos svemu ipak još uvijek ne može zaboraviti. Još uvijek se često prisjeti razdoblja u SAD-u gdje je postao tolerantnijim i otvorenijim. Ove bi vrijednosti rado prenio na svoju djecu te upravo i iz tog razloga opet sanja da ode u inozemstvo; ovoga puta najradije u Južnu Ameriku, u Brazil.

Autorin: Eva Usi / Željka Telišman

Odgovorni urednik: Nenad Kreizer