1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Industrijska špijunaža u Nemačkoj

Matijas fon Hajn20. maj 2015.

Industrijske špijunaže bilo je oduvek. Danas, u digitalnoj eri, krađa podataka i tajni nekog preduzeća lakša je nego ikada pre. Špijuniraju i države i firme, a počinjena šteta je ogromna.

https://p.dw.com/p/1FRm6
DW Shift Internet Telefonie
Foto: BR

Nemački strukovni savez digitalne ekonomije (Bitkom) procenjuje da godišnja šteta od privredne špijunaže iznosi više od 50 milijardi evra. To je rezultat nedavno objavljene studije kojom se pokušava da se baci svetlo na mračno područje industrijske špijunaže.

Bitkom je ispitao 1.074 firme koje zapošljavaju više od deset radnika. Otprilike polovina njih navela je da su bar jednom bile žrtve špijunaže, sabotaže ili krađe podataka. Dodatnih 28 procenata izrazilo je sumnju da ih špijuniraju. Glavna meta je automobilska industrija, slede hemijska i farmaceutska, a na trećem mestu su finansijski sektor i osiguravajuće kuće.

Globalno umrežavanje olakšalo je posao špijunima i krađa podataka nikada nije bila jednostavnija. Više se ne mora ući u neku zgradu, laboratoriju ili istraživački centar. Preko optičkih kablova hakeri koji deluju po državnom ili privatnom nalogu prodiru u informatičke sisteme. Takođe, nezadovoljni radnici firmi u prilici su da kopiraju ogromne količine podataka i proslede ih konkurenciji.

Symbolbild Wirtschaftsspionage Spionage Kriminalität Cyberangriffe
Danas je moguće uz pomoć sasvim malog USB-stika sa računara „skinuti“ ogromne količine podatakaFoto: Fotolia

Špijuniranje bez granica

Rastuća opasnost od industrijske špijunaže alarmirala je i nemačke vlasti. Savezna služba za zaštitu ustavnog poretka (BfV) prošle godine je objavila brošuru u kojoj se već u prvoj rečenici predgovora upozorava: „Industrijska špijunaža je opasnost koju bi trebalo uzeti za ozbiljno i u koja se u praksi često potcenjuje u našem globalizovanom, umreženom svetu“. Savezna služba izričito upozorava na „obaveštajne i bezbednosne službe drugih država koje raspolažu vrhunskim stručnjacima“ i navodi više ruskih i kineskih obaveštajnih službi koje se, kako se sumnja, tom vrstom špijunaže bave po nalogu tamošnjih vlada.

Istovremeno, podseća se da i zapadne zemlje uz pomoć takvih službi špijuniraju svoje konkurente. U kontekstu aktuelne afere (BND-NSA), posebno je pikantna naznaka u tekstu po kojoj se „ne može isključiti da se, u okviru strateškog nadzora komunikacije, osetljive informacije neautorizovano crpe od strane zapadnih zemalja“.

I Marsel Dikov uveren je da se, kada je reč o industrijskoj špijunaži, mnogo toga „upeca kao dodatni ulov od strane drugih državnih špijunskih aktivnosti“. Taj stručnjak za područje kibernetičke bezbednosti iz berlinske Fondacije za nauku i politiku smatra da su u toj igri posebno aktivni državni organi, pogotovo „kad se radi o tzv. Haj-end napadima, gde se sasvim ciljano pokušava da se špijuniraju određene tajne nekog preduzeća“.

Špijunaža pregovaračkih strategija

Nemačka privreda pruža mnogo ciljeva za napad. Mnoga mala ili srednja preduzeća su, u svojim sektorima, vodeća u svetu. Nemački proizvodi sinonim su za tehnološki napredak i visok kvalitet. Zato su špijunaža i kopiranje brže i pre svega jeftinije rešenje od dugotrajnog istraživanja i razvoja u sopstvenim istraživačkim centrima.

11. Symposium des BfV zur Spionageabwehr und Wirtschaftsschutz
Savezna služba za zaštitu ustavnog poretka informiše nemačke firme o potencijalnim opasnostimaFoto: picture-alliance/dpa

Konkurenciju interesuje tehnologija, ali i marketinške i pregovaračke strategije. Informacije o konkurentskim ponudama na međunarodnim konkursima, na primer za brze vozove ili avione, mogu da odluče o tome da li će neko uspeti ili neće uspeti da zaključi posao.

To je još 2011. shvatio i Evropski parlament što se može videti iz tadašnjeg izveštaju o američkom globalnom sistemu za prisluškivanje Ehelon. I to na konkretnim primerima: NSA je, kako se sumnja, komunikaciju Erbasa sa saudijskim pregovaračkim partnerima prosledio američkim konkurentima Daglasu i Boingu. Na kraju je posao težak šest milijardi dolara „upecao“ Daglas.

Svesni problema

Danas i nemačke firme postaju sve svesnije problema, naglašava Marsel Dikov. Ali često kod malih preduzeća bezbednost podataka uopšte nije sastavni deo poslovne politike. Ljudi zaduženi za bezbednost u odeljenjima za informatiku često moraju da brane svoje stavove pred članovima upravnih odbora njihovih firmi, dodaje berlinski stručnjak: „Ako se ništa ne dogodi, u načelu se ne može dokazati koliko bi visoka bila šteta da se nešto dogodilo. Ali firma koja su jednom bila pogođena špijunažom, vrlo brzo uči.“

To je neophodno, pogotovo zbog trenda tzv. Cloud-Computinga odnosno tzv. Industrije 4.0 koju karakteriše umrežavanje proizvodnih postupaka. Sa svakim dodatnim umrežavanjem i svakim dodatnim čvorištem za prenos podataka, raste i rizik da neovlašćene osobe „pročitaju“ šta se na tom čvorištu događa.