1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Igre sazdane od patnje gastarbajtera

28. januar 2014.

Zimske olimpijske igre u Sočiju su zlatno doba za građevinare. Preko 80.000 Rusa i još nekoliko desetina hiljada gastarbajtera gradili su mesecima punom parom. Ali mnogi strani radnici Soči neće upamtiti po lepom.

https://p.dw.com/p/1AxtT
Sotschi
Foto: DW/Arne Lichtenberg

Prazan pogled i usne preko kojih se reči jedva prevaljuju. Zuba nema. Mardiros Demerčan više nije isti čovek. Jedan deo njega umro je u maju 2013. godine. Ovaj čovek iz nemirne gruzijske provincije Abhazije je početkom prošle godine dobio posao na jednom od gradilišta u Sočiju. Kao nekvalifikovani radnik je pomagao u uvođenju struje u objekte koje će tokom Zimskih olimpijskih igara koristiti policija i volonteri. Plata 1.500 rubalja dnevno – oko 30 evra. Solidna zarada iz perspektive ovog 38-godišnjaka. Ali već posle dva meseca je njegov posao okončan. Pretpostavljeni mu objašnjava da radi previše sporo, dobija otkaz i samo polovinu pogođene zarade.

To je, međutim, tek početak Mardirosove tragedije. Gruzijac koji sa ženom i četvoro dece već godinama živi u Sočiju optužen je i za krađu strujnog kabla. Optužbe odbacuje jer ne želi da odgovara za krađu koju je možda počinio neko drugi. A možda i niko. Dve nedelje nakon otkaza ga bivši poslodavci pozivaju u jedno skladište, gde će se navodno sastati sa drugim kolegama kako bi se nešto dogovorili. Na mestu sastanka su zaista bivše kolege, ali i nekoliko nepoznatih tipova. Raspravlja se ko je ukrao kablove sa gradilišta. Demerčan ponovo odbacuje optužbe i tada mu smesta stavljaju lisice na ruke i odvode ga u policijsku stanicu u gradskoj četvrti Adler.

Sotschi
Demerčan se do danas nije oporavio od posledica premlaćivanja u policijiFoto: DW/Lars Spannagel

Posledice traju i danas

„Odveli su nas u odvojene prostorije“, priča nam Demerčan. Posadili su ga na stolicu. „Onda su obojica policajaca koji su bili u sobi urlali na mene – jedan od vas mora da prizna krivicu!“ Pri tome su policajci znakovito navlačili bokserske rukavice. „Tada sam shvatio da će me tući“. Pod udarcima brzo gubi svest. Ali ni to nije kraj mučenju. „Polili su me hladnom vodom i ubrzo sam ponovo bio budan. Opet su me pitali da li priznajem krađu.“ Kada je mentalno i fizički bio pred kolapsom, potpisao je papir u kojem priznaje nešto što nije uradio. Uz mnogo sreće uspeva da se javi porodici koja ga na jedvite jade prebacuje u bolnicu. Porodica Demerčan veruje da je Mardiros optužen jer su ga na gradilištu smatrali gastarbajterom.

Ovaj otac porodice i danas pati od posledica mučenja. Glavobolja i bolovi u leđima ga maltene drže prikovanog za krevet. Guta pilule. O poslu nema ni govora. Angažovao je advokata i nada se da će mučitelji biti kažnjeni. Na pomen predstojećih Igara u Sočiju samo odmahuje rukom: „Imam ja svoje probleme.“ Ali njegov problem nije ekskluzivno njegov – mnogi gastarbajteri u Sočiju doživljavaju sličan scenario.

Sotschi
Simonov kritikuje odnos države prema stranim radnicimaFoto: DW/Jürn Kruse

Ne plaćaju i oduzimaju pasoše

O takvim slučajevima se brine Semjon Simonov iz ruske organizacije za ljudska prava „Memorijal“. Još u junu 2012. su otvorili kancelariju u Sočiju kako bi savetovali strance koji dolaze na rad. Isprva Simonov nije imao posla, obilazio je gradilišta, pričao o svojoj kancelariji i nudio pomoć. A onda je prošle godine imao 80 slučajeva koji uključuju čak 1.500 gastarbajtera. Pre toga se nadao da će Igre u Sočiju promeniti poziciju radnika-došljaka. „Obećano nam je da će se sa uhapšenim gastarbajterima u Sočiju postupati prema redu i zakonu. A dešava se upravo suprotno“, kaže on gorko. „Radnicima se polove obećane zarade, oduzimaju dokumenta, a imamo i slučajeve telesnih povreda.“

Izvor problema bi mogao da se nađe u raširenom ruskom „patriotizmu“ koji se često ravna sa ksenofobijom. Mišljenje o strancima se oblikuje isključivo predrasudama. Pri tome je Rusija upućena na gastarbajtere jer u mnogim gradovima vlada puna zaposlenost pa je potrebno još radnika. Problem se upotpunjuje demografskim brojkama – roditelji u Rusiji već godinama imaju 1,5 dece u proseku što dugoročno vodi u belu kugu. „Rusija ne može bez gastarbajtera, oni su neophodni posebno za velike građevinske poduhvate“, kaže Simonov. „Svetski ekonomski forum u Vladivostoku, univerzijada u Kazanju ili velika gradilišta Moskve – svuda rade strani radnici.“

Tako i predstojeće glamurozne Olimpijske igre u Sočiju počivaju na leđima gastarbajtera, često prevarenih, pretučenih i poniženih. Organizacija za ljudska prava Hjuman rajts voč upoznata je sa slučajem Mardirosa Demerčana i smatra njegovu priču verodostojnom. To je još jedna senka na zimski spektakl.

Autori: Arne Lihtenberg / nr
Odg. urednik: Ivan Đerković