Tuberkuloza i dalje odnosi živote

Samo godine 2006 je od tuberkuloze umrlo milijun i 500 tisuća ljudi i što je najgore, bakterija stalno mutira u nove, otpornije vrste. Tuberkuloza se često zove i bolest siromašnih: ona se i dalje širi gdje ne postoje higijenski uvjeti života baš kao i nedovoljna prehrana. TBC je problem u mnogim djelovima svijeta, od Istočne Europe do Azije, ali je i tom bolešću osobito pogođena Afrika. U slumovima glavnog grada Kenije, Nairobiju organizacija "Liječnici bez granica" ima svoju bolnicu u kojoj svoj praktikum obavlja francuska apsolventica studija medicine, Marion Casiers. Ona se sjeća kako je bila šokirana kada je vidjela, kako to tamo izgleda: "Na početku sam bila iznenađena kada sam vidjela kako funkcionira bolnica tu u Matahareu. Ovdje na klupama sjede ljudi sa visoko zaraznom, jasnom tuberkulozom tijesno nagurani pored drugih pacijenata. Tko u Francuskoj ima TBC, njega se odmah smješta u karantenu na dva mjeseca dok ne prođe opasnost od zaraze. U međuvremenu sam se navikla na druge postupke ovdje: ima užasno mnogo posla i pokušavam raditi koliko mogu."

Oboljelih ima mnogo više nego što ih dođu liječniku

U to spada dijagnosticirati tuberkulozu. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, jedna trećina slučajeva na čitavom svijetu ostane nezapažena. U siromašnom predgrađu Nairobija je ta brojka još veća: "Ima veoma mnogo slučajeva tuberkuloze. Nema posebnih statistika za slum Matahare, ali uvjeti su upravo idealni za širenje bolesti: ljudi žive gusto naseljeni jedan uz drugog, po šest, sedam ljudi spava u istom krevetu. Osobito su pogođeni oboljeli od AIDS-a - a u Matahareu je to svaki peti stanovnik."

Ako se tuberkuloza pravovremeno počne liječiti, već odavno postoji lijek za tu bolest: antibiotik. Liječenje je besplatno kao i gotovo posvuda u Africi, ali usprkos tome - smrtnost je i dalje velika. "Pacijenti često dođu jednostavno prekasno i onda se još mora čekati rezultati laboratorija. Mnogo pacijenata je toliko neishranjeno - zbog siromaštva ili zbog bolesti - da više ne mogu pravo niti popiti pilule niti uzimati hranu. Pilule pomažu - ali one nisu dovoljne."

Optimizam se brzo topi

Čak i ako liječenje počne ispravno, nisu rijetke krize. Mlada francuska liječnica svakog dana satima upozorava pacijente neka nipošto ne prekidaju uzimanje lijekova. To je trenutak kada bolest može postati otporna na lijek - i onda je pacijent doista u životnoj opasnosti. Vremenom je isto tako naučila i bolnu lekciju: koliko god da se trudila, bolest će teško biti pobijeđena: "Ne mogu si zamisliti, zašto bi u Mathareu u buduće bilo manje bolesnih od tuberkuloze. Na žalost, to je tako: slum se ne mijenja, bilo bi lijepo kada bi ljudima bilo jasno što znači tuberkuloza i kada bi bilo više mogućnosti prije otkriti bolest. Ali kada je riječ o ovom predgrađu, ja nisam optimista."

Slum Mathare je već i sad ogroman - a svaki dan dolaze novi stanovnici iz provincije, u nadi da će u gradu lakše preživjeti. U stvarnosti - dočekuje ih podjednaka bijeda i golema opasnost bolesti koja je na Zapadu možda već rijetkost, ali tamo svakodnevnica.