Spas u Frankfurtu
23. lipnja 2008
Aguilera piše o temama koje su trn u oku vladajućem režimu. On je, osim toga, bio izdavač zabranjenog književnog časopisa Diaspora koji se bavio "protudržavnim" temama i objavljivao književnike, i to ne samo kubanske, koji su pisali o svojem podvojenom odnosu prema državi. "Na Kubi smo objavljivali zabranjene autore kao što su Guillerma Cabrera Infante ili Reinaldo Arenas. Uspjeli smo čak objaviti i jednu malu biblioteku autora koji u Kubi nisu bili prevođeni - na primjer Hansa Magnusa Enznsbergera, Thomasa Bernharda ili Gillesa Deleuzea. Mi smo željeli raspravljati o stajalištima iz tih tekstova, a takve se rasprave na Kubi inače ne vode," kaže Aguilera. No te diskusije nisu bile po volji vlastima. Aguilera i njegovim prijatelji dobivali su prijetnje - verbalne i fizičke. Zahvaljujući kontaktu s njemačkim PEN-om Agiuileri je 2002. godine omogućen dolazak u Njemačku. Najprije je dvije godine živio u Bonnu, nakon toga u Austriji, u Grazu, a poslije opet u Njemačkoj, u Dresdenu.
Utočište na određeno vrijeme
Prošlog kolovoza stigao je u Frankfurt na Majni. U okviru projekta "Gradovi utočišta" njemu je besplatno stavljen na raspolaganje stan i financije za pokrivanje troškova života. Među ostalima, u toj su mreži gradova koji pružaju utočište barem na neko određeno vrijeme i gradovi poput Mexiko Cityja, Edinburgha i Stockholma. Zahvaljujući tom projektu Aguilerina egzistencija je osigurana do slijedeće godine. Frankfurt je Kubancu Aguilleri omogućio da se ponovno posveti pisanju. Ove će jeseni u Argentini biti izveden jedan njegov novi kazališni komad, a do slijedećeg se proljeća nada objaviti roman i još jednu dramu. U Frankfurtu je našao mir i sretan je da ponovno može pisati. Iako je daleko od Kube, njegove se glavne spisateljske teme nisu promijenile. Kaže da ga zanimaju tamne strane ljudske ličnosti, a toga ima svugdje u svijetu. Stoga vjeruje da će o tome moći pisati i ubuduće.
Samo jedna kap u moru...
No popis onih kojima je pomoć prijeko potrebna vrlo je dug. Peter Ripken, voditelj međunarodnog centra Frankfurtskog sajma knjiga i suosnivač projekta naglašava kako, na primjer, samo iz Iraka još stotine umjetnika, novinara i književnika čekaju na pomoć. "To su ljudi koji vegetiraju u Damasku ili Ammanu. Slično je i s kineskim intelektualcima koje se trpa u zatvore. Stoga nam je potrebna ova mreža preko koje razmjenjujemo informacije o tome kakve su mogućnosti stipendiranja", zaključuje on.