1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Na vidiku ukidanje sankcija protiv Irana?

Wulf Wilde / Darko Janjević17. listopada 2013

Postoje dobri izgledi da bude riješen prijepor oko iranskog nuklearnog programa. To bi podrazumijevalo i ukidanje sankcija toj zemlji. Kako bi se to moglo izvesti? Kome bi to koristilo, a kome ne?

https://p.dw.com/p/1A0rK
Atomsko postrojenje Isfahan
Foto: aeoi.org.ir

„Naznake o zatopljavanju odnosa najbolje su u posljednjih deset godina“, kaže Ali Fatolah-Nedžad iz londonske Škole orijentalnih i afričkih studija. Iran je poslao jasne i pozitivne signale, uoči pregovora s takozvanom „Skupinom 5+1“ u kojoj su zemlje s pravom veta u Vijeću sigurnosti i Njemačka. Čini se da iranske vlasti s novim predsjednikom Hasanom Rohanijem na čelu žele što prije riješiti taj problem. „Osim toga, na zapadnoj strani se mijenjaju stavovi. Sad postoji spremnost da se Iranu prizna pravo na atomski program“, kaže Fatolah-Nedžad u razgovoru za Deutsche Welle.

Pravo na mirnodopsku upotrebu atomske energije jedan je od dva zahtjeva koje je Teheran formulirao uoči pregovora. Drugi je ukidanje sankcija. Zauzvrat, Iran nudi transparentnost i mjere kojima bi se izgradilo povjerenje – kao neku vrstu garancije da se nuklearni program nikad neće upotrijebiti u vojne svrhe. Taj prijedlog nedavno je u izjavi za „Frankfurter Allgemeine Zeitung“ iznio Hosein Musavian, bivši glasnogovornik iranske delegacije za pregovore.

Atomsko postrojenje u iranskom Araku
Atomsko postrojenje u iranskom ArakuFoto: aeoi.org.ir

Hod po žici

Zapadne zemlje smatraju da je Iran na potezu. Razgovori u Ženevi su prvi test za to hoće li nakon pozitivnih signala uslijediti i konkretna djela. Prvog dana pregovora u Ženevi, ministar vanjskih poslova Mohamed Džavad Sarif neočekivano je iznio raspored za rješavanje krize u tri koraka. Međutim, sudionici u pregovorima nisu govorili o sadržaju tog rasporeda. Navodno, Teheran želi postići dogovor u roku od godinu dana, pri čemu bi prva rješenja trebala biti dogovorena za mjesec do dva.

Predsjednik Rohani je u svojoj zemlji pod pritiskom, od njega se očekuje brzi napredak koji vodi ukidanju sankcija. Iranski duhovni vođa, ajatolah Ali Hamnei, navodno je Rohaniju dao rok od pola godine za postizanje rezultata. „Rohani mora pokazati uspjeh, kada prezentira rezultate u Teheranu. To je težak položaj u kojem on mora balansirati“, kaže za Deutsche Welle Steffen Meier iz njemačke Zaklade za znanost i politiku.

Iranski predsjednik Hasan Rohani
Iranski predsjednik Hasan RohaniFoto: Reuters

Borba za tržište

„Mislim da je presudno to što će Zapad ponuditi i u tome će sankcije sigurno igrati važnu ulogu“, kaže Jens Peter Steffen iz Udruženja liječnika za sprječavanje nuklearnog rata. Da bi podržao Rohanijev kurs, Zapad mora olabaviti sankcija, slaže se i Fatolah-Nedžad. Ali to je lakše reći nego učiniti.

Za taj korak, recimo, američka administracija pod Barackom Obamom mora najprije dobiti suglasnost republikanaca koji imaju većinu u Predstavničkom domu Kongresa. „Oni ne dijele nužno Obamino stajalište po kojem će slabljenje sankcija unaprijediti proces pregovora“, smatra Meier. Uz to, Rusija i Kina imaju korist od sankcija, pa možda i nisu zainteresirane za brzo rješenje i približavanje Zapada i Irana, smatra Fatolah-Nedžad.

Američki predsjednik Barack Obama
Američki predsjednik Barack ObamaFoto: Reuters

Kriza u naftnoj industriji

„Dok sankcije traju, Kina može uživati monopol na izvoz“, objašnjava Fatolah-Nedžad, a „ako Iran, nakon ukidanja sankcija uđe u trku za tržišta prirodnog plina i nafte, Rusija bi mogla izgubiti položaj glavnog opskrbljivača Europe“. Istovremeno, i Iranu će to natjecanje prilično teško pasti. „Iranska proizvodnja nafte veoma je opala, prvenstveno zato što nema velikih investicija“, kaže Fatolah-Nedžad. „Da bi se ona povećala, bilo bi nužno sudjelovanje Zapada.“

Ali za to je potrebno više od obnavljanja ekonomskih veza – neophodno je olabaviti sankcije u financijskom i bankarskom sektoru, jer su upravo one dovele do teške financijske krize u Iranu. Ako se sankcije postupno ukidaju samo u određenim oblastima, na primjer u naftnoj industriji i rudarstvu, bit će teško postići pozitivne efekte za iransko gospodarstvo. „Postoji složeni režim raznovrsnih sankcija, pojedine je uvela Amerika, neke Europska unija ili Vijeće sigurnosti“, objašnjava Meier. „U takvoj mreži prilično je teško poduzeti korake koji će na iranskoj strani imati pozitivan ekonomski efekt.“