1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Vanjska politika EU-a bez Trumpa

20. veljače 2017

On je stalno bio prisutan iako uopće nije bio tu: na Sigurnosnoj konferenciji u Münchenu sve se vrtjelo oko politike novog američkog predsjednika Donalda Trumpa. Vrijeme je za donošenje odluka, smatra Dagmar Engel.

https://p.dw.com/p/2XtTX
Münchner Sicherheitskonferenz 2017 | Mike Pence, USA
Foto: Reuters/Bundesregierung/G. Bergmann

Već odavno, možda čak nikad, zanimanje za Sigurnosnu konferenciju u Münchenu nije bilo tako veliko kao ove godine. Svi su od nastupa američkog dopredsjednika Mikea Pencea očekivali jasnoću glede buduće američke vanjske politike. Ali, očito se previše očekivalo. Za klasične prijatelje transatlantske suradnje, koji se svake godine susreću u Münchenu, stigla je umirujuća poruka u vezi s NATO-om: predsjednik je preko svoga zamjenika poručio da SAD stoji iza svojih obveza u Savezu.

Ali, nakon toga nije slijedilo ništa bitno što bi vodilo dalje. Da SAD namjerava snažno povećati svoj vojni proračun i da isto očekuje od partnera u Savezu, da odbacuje sporazum s Iranom o korištenju atomske energije i da od Rusije očekuje da se u vezi sa sukobom u Ukrajini pridržava Sporazuma iz Minska - sve je to bilo poznato i prije nastupa američkog dopredsjednika. Više nisu otkrili ni američki ministar obrane James Mattis i ministar vanjskih poslova Rex Tillerson prošlog tjedna u Njemačkoj. Službeno je rečeno da oni najprije žele saslušati druge. Neslužbeno je jasno: oni znaju kakva je njihova pozicija, ali ne znaju kako će izgledati vanjska politika njihovog predsjednika. Drugim riječima, oni ne znaju tko odlučuje.

Dagmar Engel
Dagmar Engel

Najkasnije nakon Münchena jasno je: vrijeme je za odluke. Ne samo, pa čak ni prije svega, za odluke američkoga predsjednika. Nego za odluke Europljana o tomu kako oni vide svijet i kako namjeravaju u njemu djelovati. Hoće li - kao SAD - vidjeti sigurnost prije svega u vojnoj snazi ili će slijediti europski put: suradnja umjesto izolacije, jačanje multilateralnih struktura, poboljšavanje institucija umjesto da ih se proglašava "zastarjelim", sprječavanje sukoba umjesto da se nade polaže u vojna rješenja.

To je dovoljno nužnih zadaća za Europsku uniju, iako ona trenutno nije složna. Ali, to su zadaće čija rješenja EU ima u vlastitim rukama. Investicija bi se mogla isplatiti. Stvoriti si prostor za djelovanje pomaže protiv osjećaja bespomoćnosti. Jer, da EU preuzme rješavanje svih problema od velikog brata SAD-a, to se ne može očekivati. Ni trenutno ni u skorijoj budućnosti.