Havana i karipska nafta

Promet se kotrlja ulicama Havane. Američke limuzine iz pedesetih godina prošlog stoljeća u kojima već odavno najvećim djelom radi motor iz nekog ruskog ili japanskog automobila, najprije upadaju u oči. No u usporedbi s ostalim milijunskim metropolama, na ulicama Havane je neuobičajeno mirno.

Kraj energetske idile

Na benzinskoj crpki Alejandro (ime promijenjeno) toči benzin. Automobil nije njegov, nego jednog taksi-poduzeća. O padu cijene nafte na svjetskom tržištu Alejandro čuje po prvi put. Na Kubi se, što se cijene tiče, nije ništa promijenilo. Već tjednima litra benzina stoji službeno jedan euro no ispod ruke i za devize 40 do 50 centi. Tržište je već neko vrijeme stabilno. Opskrba električnom energijom i naftnim derivatima je redovna. No benzinskoj idili bi uskoro mogao doći kraj. Glavni opskrbljivač Kube naftom, Venezuela trpi od posljedica naglog pada cijene nafte na svjetskom tržištu. Prije tri mjeseca je barel nafte (159 litara) koštao još oko 100 dolara. U međuvremenu se kreće oko 60. Za gospodarstva poput venezuelskog koje 90 posto deviza utrži prodajom nafte to znači ogromne gubitke. Na sastanku OPEC-a, glavnih proizvođača nafte krajem studenog, Venezuela je uzaludno apelirala na smanjenje proizvodnje kako bi cijena nafte opet porasla. Prema procjenama vodećih banaka južnoamerička država treba cijene nafte između 100 i 150 dolara po barelu kako bi stabilizirala svoj proračun. No u međuvremenu su devizne rezerve potrošene, a Venezuela se nalazi na rubu stečaja.

Problem s jeftinom naftom

Posljedica ovog dramatičnog razvoja događaja moglo bi biti zavrtanje slavine za karipske zemlje koje u okviru sporazuma Petrocaribe profitiraju od nižih cijena nafte iz Venezuele. To se posebice odnosi na Kubu. Venezuela je objasnila da će se „unatoč okolnostima“ pridržavati dogovora o jeftinijoj isporuci nafte. Bivši ministar energetike a sada vanjskih poslova Venezuele Rafael Ramirez podsjetio je da je njegova zemlja već tijekom razdoblja jeftine nafte 2009. također održavala svoja obećanja karipskim susjedima. No tada su devizne rezerve Venezuele bile osjetno više nego danas. Sumnjičavost u postojanost opskrbe naftom iz Venezuele su pokazale već neke zemlje poput Jamajke, Haitija ili Belizea koje su već, kako javlja Međunarodni monetarni fond, počele pripremati teren za smanjenje ovisnosti o nafti iz Venezuele.

Havana (još) profitira

Problemi s kojima se suočava Venezuela prate se s velikom pozornošću i na Kubi. 40 posto svojih potreba za naftom Kuba pokriva sama, ostatak uvozi i to najvećim dijelom iz Venezuele, prema nekim procjenama 100.000 barela dnevno. Isto se tako procjenjuje da Kuba dio te nafte tajno prodaje dalje na svjetskom tržištu. No činjenica da Kuba, kao i ostale zemlje Petrocaribe grupe, kupuje po povoljnim cijenama i to najvećim dijelom preko dugoročnih niskokamatnih kredita, situaciju u Venezueli ne čini povoljnijom. No neovisno o trenutnom stanju na tržištu, Kuba već godinama pokušava smanjiti svoje potrebe za naftom. Nakon što su propali snovi o neizmjernim nalazištima nafte u Meksičkom zaljevu (u što se neko vrijeme vjerovalo), vlasti se pokušavaju pojačano okrenuti obnovljivim izvorima energije, pri čemu se najčešće radi o bio-gorivu dobivenom iz šećerne trske. Nedavno je donesen i zakon koji dozvoljava strane investicije u obnovljive izvore energije. Zatopljavanje odnosa na relaciji Havana-Washington bi moglo ubrzati ove investicije.

Alejandra s početka priče sve te priče ne zanimaju. Nada se da će benzin ipak u budućnosti pojeftiniti. Tako bi mogao uskoro u svoj spremnik napuniti više od tri litre koliko si sada najviše može priuštiti.