Genetska biotehnologija - još uvijek sporna tema

Time je na tisuće godina prije postavljen temelj za znanost koja je danas aktualnija nego ikad, naime, biotehnologiju. Osnovna ideja koja iza toga stoji: bakterije, gljivice i biljke proizvode temeljne tvari za industriju ili oplemenjuju određene supstance, kao kod alkoholnog vrenja. Ipak: nakon što je genetska tehnika i ovdje umiješala svoje prste, stručnjaci se sve češće moraju izlagati kritičkim pitanjima. Tako je bilo i na Konferenciji za biotehnologiju u Koelnu pod nazivom «Europske bioperspektive».

Nastup biotehnologa bio je samosvjestan. 50 stručnjaka iz čitave Europe u Koelnu su predstavili studiju koja je nastala u okvirima njemačkog predsjedanja Europskom unijom i stavila pod povećalo izglede za budućnost «bio-ekonomije bazirane na znanosti. Već u prvoj rečenici Koelnske deklaracije se kaže: «Za 20 godina biotehnologija postat će jedna od najvažnijih osovina europskog gospodarstva, krajnje bitna za razvoj, zaposlenje, snabdjevanje energijom i održavanje našeg životnog standarda.»

Dokument stručnjaka čini se da slika raj na zemlji, kada je riječ o budućnosti biotehnologije: Genetički promijenjene biljke visokog učinka ne samo da će biti izvor bio-sirovina koje su dobre za okoliš, već i lijeova, umjetnih sirovina i kemikalija za industriju. Dizajnerski prehrambeni artikli trebali bi držati starije stanovništvo vitalnim, dok će medicinari naučiti kako se organi mogu po volji uzgajati.

Dr. Christian Patermann iz glavne uprave «Istraživanje Europske komisije» već je bacio pogled na dokument: «Želim jednostavno da taj papir postane temelj za žestoke i zanimljive diskusije. One koje se neće voditi samo za stručnim okruglim stolom, već i u politici.»

Jer, tako ružičasto kao u Koelnskoj deklaraciji, većina građana u Njemačkoj ne doživljava biotehnologiju. Na naslovnicama se pojavljuje prije svega onda kada se radi o tome da se genetski promijenjene biljke uzgajaju na poljima. Borci za zaštitu okoliša strahuju da bi se strani geni mogli nekontrolirano proširiti okolišom. No, Christian Patermann ne dijeli skeptično mišljenje koje dijeli i dobar dio stanovništva. On kaže: «Mi moramo pokušati saditi na poljima. U protivnom uopće nećemo biti u stanju upustiti se u argumentaciju sa recimo znanstvenicima iz Azije ili Brazila, koji na tome možda već rade. To je velika greška što Europa pokušava zaobići pokušaje sadnje genetskih biljaka na poljima, naravno pod čvsto određenim containment-uvijetima.»

A «Containment» znači npr. da se između biljaka koje su genetski manipulirane i onih koje nisu pridržava određenih sigurnosnih udaljenosti. Koliko velik mora biti takav jedan pojas oko polja, po tom pitanju su se znanstvenici žučno svadili. U Njemačkoj se naime, već za ovu godinu predviđa dopuna Zakona o genetskoj tehnici. Dokument s okvirnim točkama Ministarstva za zaštitu potrošača već je kritizirao njemački Savez za zaštitu prirode, NABU. U jednoj izjavi se kaže da su se istraživanje i sadnja počeli unaprijeđivati prije nego što je postalo jasno. Industrija međutim, kako se i očekivalo, to vidi drukčije. Dr. Bernward Garthoff iz Njemačke udruge za industrijsku biotehnologiju, DIB: «U Njemačkoj već imamo Zakon o genetskoj tehnici, očekujemo njegovu dopunu. U koaliciji je več rečeno da je do toga trebalo doći krajem prošle godine, ali još uvijek ništa od toga.»

Osim kontroverzne «zelene» biotehnologije, znači, one na poljima, raspravlja se i o drugim vrstama kao npr. «bijeloj» biotehnologiji, koja proizvodi supstance za kemijsku industriju. Npr. organski prašak za pranje rublja na bazi enzima. Upravo u toj grani, autori «Koelnske deklaracije» smatraju da su našli ključ za to kako se pozabaviti problemima sirovina koje nestaju i sve većim nedostatkom energije. I kao treće, postoji «crvena biotehnologija» s primjenama u medicini i farmaceutskoj industriji.

U svakom slučaju, Savezno Ministarstvo za istraživanje najavilo je u Koelnu kako želi raspodijeliti 60 milijuna Eura za unaprijeđenje biotehnologije. U jesen prošle godine raspisan je natječaj «Bioindustrija 2021» koji bi trebao financirati strateška partnerstva između znanosti i gospodarstva, a po 20 milijna Eura otišlo je na projekte koji se pretežno bave «bijelom», odnosno, industrijskom biotehnologijom.