1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Desni populisti i ekstremisti u Europi

Wulff Wilde29. travnja 2016

Desno-populističke i desno-ekstremne stranke su već godinama u usponu, u nekim zemljama one vladaju – djelomično i s apsolutnom većinom. Naš pregled stanja po državama.

https://p.dw.com/p/1If7s
"Naša zemlja, naša domovina" - prosvjed simpatizera Alternative za Njemačku
"Naša zemlja, naša domovina" - prosvjed simpatizera Alternative za NjemačkuFoto: picture-alliance/dpa/A. Dedert

MAĐARSKA: Fidesz und Jobbik

Ultrakonzervativni i desno-populistički Fidesz (Mađarski građanski savez) pod Viktorom Orbanom još od konca 90-ih godina prošlog stoljeća diktira političku agendu u Mađarskoj. Od parlamentarnih izbora 2010. Orban je premijer stranke koja ima apsolutnu većinu u parlamentu. Aktualno Fidesz ima gotovo 60% zastupničkih mandata. Orban moć koristi kako bi dosljedno „prekrojio“ zemlju po svojim predodžbama. Brojnim mjerama je ograničio rad demokratskih institucija i kontrolnih mehanizama, te slobodu medija i misli – unatoč djelomično žestokom protestu partnera u Europskoj uniji. Nakon što je prošle godine preko takozvane „balkanske rute“ u Europu stiglo više od milijun izbjeglica, Orban je zapovjedio gradnju ograda na granicama. EU je kritizirao i te mjere, ali na temelju njih je popularnost 52-godišnjeg političara i njegove stranke dosegla novi vrhunac.

Osim Fidesza posljednjih pet godina traje uzlet i ultra-nacionalnog i desno-radikalnog Jobbik Magyarországért Mozgalom (Pokret za bolju Mađarsku), utemeljenog 2003. Jobbik je od 2010. treća stranka po broju zastupnika u parlamentu. Definira se kao kršćanska, patriotska i konzervativna stranka koja drži do određenog sustava vrijednosti, ali u svojoj se politici i prezentaciji u javnosti „nadovezuje“ na mađarske fašiste koji su u 40-im godinama prošlog stoljeća kolaborirali s nacističkom Njemačkom. Stranka je otvoreno antisemitska, zalaže se revizionistički za uspostavu „Velike Mađarske“ i huška protiv Roma i homoseksualaca.

POLJSKA: Prawo i Sprawiedliwošć (PiS)

Nacionalno-konzervativna stranka Prawo i Sprawiedliwošć (PiS - "Pravo i pravednost") od svog je utemeljenja 2001. od strane tadašnjeg ministra pravosuđa Lecha Kaczynskog i njegovog brata blizanca Jaroslawa Kaczynskog postupno „zaokrenula“ udesno. Nakon što je stranka već jednom (2005.-2007.) imenovala premijera, PiS je na parlamentarnim izborima u prošlom listopadu osvojio apsolutnu većinu i odmah ju je iskoristio za dvije sporne zakonske promjene koje su pod upitnik dovele neovisnost Ustavnog suda i javnih medija. Protiv zaposlenika ministarstava i državnih službi, koji ne podržavaju politički kurs PiS-a, premijerka Beata Szydlo se odnosi dijelom i rigorozno.

Politički program PiS-a je antiliberalan, desno-konzervativan i kritičan naspram EU-a. „Poljska je opet na prvom mjestu“, naglašava često Szydlo, te izričito odbacuje prihvat izbjeglica u svojoj zemlji. Po pitanju izbjeglica od PiS-a je još odlučniji pokret Kukiz15 bivšeg rock-glazbenika Pawela Kukiza. Stranka koja je na prošlim parlamentarnim izborima osvojila 8,8% glasova (i postala treća snaga u Sejmu), zalaže se između ostaloga za gradnju zida na poljsko-ukrajinskoj granici.

FRANCUSKA: Front National (FN)

Front National je 1972. utemeljio Jean-Marie Le Pen, a tek je pod vodstvom njegove kćeri, Marine Le Pen, FN proteklih godina postao najjača politička snaga u Francuskoj. U prvom krugu lokalnih izbora 2015. FN je s osvojenih 28% glasova iza sebe ostavio i republikance i socijaliste, te popravio čak i svoj dobar rezultat s izbora za Europski parlament 2014. (26%) godine. Uspjeh desno-populistički FN može zahvaliti uglavnom kursu Marine Le Pen, koja se od preuzimanja vodstva stranke 2011. trudi profilirati FN kao građansku stranku, te se jasno distancirati od desno-ekstremnih grupacija.

Pa ipak FN gotovo da i nije promijenio svoje pozicije u odnosu na vremena u kojima je stranka utemeljena. Politolozi smještaju FN na krajnji desni rub političkog spektra, a za stranački program tvrde da je nacionalistički, autoritaran, etnocentričan, da se protivi postojećem sustavu i da je latentno do otvoreno antisemitski. Već godinama FN agitira protiv navodne islamizacije Francuske i zalaže se za visoke kazne protiv kriminalnih doseljenika. Osim toga zahtijeva i veću dozu neovisnosti Francuske od EU-a i drugih međunarodnih organizacija, te zaštitu nacionalne industrije i poljoprivrede.

NIZOZEMSKA: Partij voor de Vrijheid (PVV)

Partij voor de Vrijheid (Stranka za slobodu) Geerta Wildersa već deset godina je zastupljena u nizozemskom parlamentu. Aktualno je peta po broju zastupnika. Međutim ankete Instituta Mauricea de Honda PVV trenutno vide kao najjaču političku snagu: s podrškom birača od oko 30% ona bi (tvrde ankete) utrostručila izborni rezultat iz 2012.

Šef PVV-a Wilders već godinama je na glasu kao jedna od vodećih figura europskog desnog populizma. Njegove glavne teme: izlazak Nizozemske iz EU-a i zajedljivo huškanje protiv islama. Kuran je za 52-godišnjeg Wildersa „fašistička knjiga“, a nakon terorističkih napada u Parizu zahtijevao je progon svih građana koji nisu Nizozemci.

AUSTRIJA: Freiheitliche Partei Österreichs (FPÖ)

Desno-populistička Slobodarska stranka Austrije nakon spektakularne pobjede u prvom krugu predsjedničkih izbora po prvi put u povijesti ima kandidata u drugom krugu. 45-godišnji Norbert Hofer je favorit za novog saveznog predsjednika. U anketama je FPÖ već odavno konstantno na prvom mjestu, ispred SPÖ-a i ÖVP-a. Osim toga mnogi građani u šefu FPÖ-a Heinz-Christianu Stracheu vide boljeg kancelara od aktualnog šefa vlade Wernera Faymanna (SPÖ).

Kritikom na račun EU-a, eura i huškanjem protiv muslimana i azilanata, Strache već godinama uspješno okuplja protestne birače. Izbjeglička kriza je samo pojačala taj trend. Pristalice FPÖ-ovog kursa kritičnog prema Europi i strancima, u prvom su redu radnici, mladi muškarci i stariji birači. Moto stranke glasi: „Najprije Austrija“.

DANSKA: Dansk Folkeparti (DF)

Desno orijentirana Dansk Folkeparti, u prijevodu: Danska narodna stranka, već od 2001. je treći klub po broju zastupnika u danskom parlamentu i do 2011. je tolerirala desno-liberalnu vladu u Kopenhagenu. Između ostaloga sa zahtjevom da se u potpunosti zaustavi prihvat tražitelja azila, DF je na parlamentarnim izborima u lipnju prošle godine osvojio 21,1% glasova u Folketingu, ispred desno-liberalne stranke Venstre (19,5%), koje zajedno čine toleriranu manjinsku vladu. Stroga danska politika azila zrcali stavove DF-a.

Osim ksenofobičnih, te posebice islamofobičnih pozicija, politiku DF-a obilježava posebice populistička kritika političkog establišmenta i odbijanje EU-integracije. Iako se stranka službeno distancirala od desnog ekstremizma, uvijek ju se iznova dovodi u vezu s desno-ekstremnim pozicijama i osobama.

NORVEŠKA: Fremskrittspartiet (FrP)

Anders Lange, veliki štovatelj Hitlera i Mussolinija, desno-populističku stranku Fremskrittspartiet (Napredna stranka), utemeljio je već 1973. No, tek je s početkom ovog tisućljeća počeo njezin uspon. Manjinska vlada desnog centra (2001.-2005.) ovisila je o potpori FrP-a, te je zbog toga ova stranka s vremenom postajala sve utjecajnija. Nakon parlamentarnih izbora 2005., ona je jedno vrijeme bila druga najjača politička snaga u Oslu, a nakon 2013., unatoč gubitku potpore birača, ona je dio vladajuće koalicije. Desni populisti imenovali su sedam (od 18) ministara, među njima je i Sylvi Listhaug, ministricu zaduženu za doseljavanje i integraciju. To je ministarstvo vlada utemeljila tek u prosincu 2015., zbog pojačanog priljeva izbjeglica.

FINSKA: Perussuomalaiset (PS)

Desno-populistički i euroskeptični Perussuomalaiset (Pravi Finci), nakon izbora u travnju 2015. (na kojima su postali drugi po veličini klub zastupnika u parlamentu u Helsinkiju) članovi su vladajuće koalicije desnog centra. Stranački šef Timo Juhani Soini, trenutno šef diplomacije u kabinetu Juhe Sipiläa, uspio je osvojiti 18% glasova ponajprije obećanjem da će biti alternativa etabliranim strankama, odnosno da će provesti socijalne reforme i ograničiti broj azilanata. U međuvremenu demoskopi Instituta Taloustutkimus PS-u kažu da PS uživa podršku samo devet posto birača. Razlog: PS još nije uspio ispuniti nijedno svoje predizborno obećanje zbog realnih političkih okolnosti – porasta broja izbjeglica i katastrofalnog stanja u nacionalnom proračunu.

LATVIJA: Nacionālā Apvienība (NA)

Nacionālā Apvienība, Nacionalni Savez, je član vlade desnog centra u Rigi od 2011. Nacionalno-konzervativna stranka u jeku izbjegličke krize dodatno „podgrijava“ ionako kritično raspoloženje u zemlji prema migrantima uz pomoć kampanja protiv navodno prevelike zastupljenosti stranaca. Neki od njihovih ultra-nacionalnih članova sudjelovali su na prosvjedima protiv vladine odluke o prihvatu izbjeglica, koje ova desničarska stranka ne podržava. Zastupnici NA svake su godine na čelu marša ulicama Rige u znak sjećanja na veterane latvijskih postrojbi SS-a.

VELIKA BRITANIJA: UK Independence Party (UKIP)

Na britanskim parlamentarnim izborima u svibnju 2015. desno-populistička UK Independence Party Nigela Faragea, Stranka za neovisnost Ujedinjenog kraljevstva, osvojila je gotovo 13 posto glasova – zbog britanskog izbornog zakona ipak nisu dobili nijedan mandat. Po broju glasova je UKIP bio treća stranka u zemlji. Od tada ankete redovito UKIP vide negdje na 13 do 16 posto glasova. Prvenstveni cilj stranke utemeljene 1993. je izlazak Velike Britanije iz Europske unije. Osim toga ona zahtijeva strogo kontrolirano doseljavanje, ograničavanje socijalnih davanja migrantima, koji u Velikoj Britaniji žive najmanje pet godina, te drastično zaoštravanje kaznenog zakona. „Multikulturalizam“ i „političku korektnost“ – te dvije stvari UKIP-ovci odlučno odbacuju.

ITALIJA: Lega Nord (LN)

Desno-populistička Lega Nord aktivno sudjeluje u političkom životu Italije od kraja 80-ih godina prošlog stoljeća. U više navrata je bila članica vlade u Rimu. Nakon jednog korupcijskog skandala i internih svađa 2012., LN je na izborima godinu dana kasnije osvojio nešto manje od 4% glasova i nije ušao u parlament. Otkako njezin šef Matteo Salvini u jeku izbjegličke krize sve češće artikulira sve ksenofobnije parole, raste i popularnost stranke u anketama. Trenutno ima podršku oko 14% birača. Jedan od njezinih najvažnijih ciljeva je odcjepljenje gospodarski uspješnijeg sjevera Italije od siromašnijeg juga. Unutar LN-a postoje doduše različite političke frakcije, no stručnjaci uglavnom ovu stranku pozicioniraju u desno-ekstremnom dijelu političkog spektra.

GRČKA: Chrysi Avgi

Desno-ekstremna Chrysi Avgi, Zlatna zora, na posljednjim izborima 2015. osvojila je 7% glasova i postala treća najjača stranka u Ateni. Na početku financijske krize 2009. bila je posve beznačajna. Sve se promijenilo uvođenjem teških mjera štednja koje su između ostaloga prouzročile porast stope nezaposlenosti. Drugi je razlog rasta popularnosti Zlatne zore veliki broj izbjeglica koji su došli u Grčku. Nijedna druga stranka u Grčkoj ne želi i nema kontakt s desnim ekstremistima. Protiv gotovo kompletnog vodstva stranke trenutno je u tijeku proces zbog formiranja kriminalne organizacije.

ŠVEDSKA: Sverigedemokraterna (SD)

Izbjeglička debata je „zaslužna“ za porast omiljenosti desno-populističkih Sverigedemokraterna, Švedskih demokrata, tijekom proteklih mjeseci. Sudeći po posljednjoj anketi iz rujna SD je na visokom trećem mjestu s podrškom oko 17,7% birača, odmah iza socijaldemokrata i konzervativaca. SD je nacionalno svjesna te eurokritična i kritična prema SAD-u. Navodne „multikulturne eksperimente“ stranka odbacuje i propagira „homogeno društvo“, zbog čega se zalaže za restriktivna pravila o doseljavanju i progon stranaca, pogotovo tražitelja azila.

SRBIJA: Srpska Radikalna Stranka (SRS)

Srpska radikalna stranka (SRS) pod vodstvom Vojislava Šešelja, koji je nedavno pred Haškim sudom za ratne zločine dobio oslobađajuću presudu, na parlamentarnim izborima 24. travnja je ponovno ušla u Skupštinu. Radikali su treća po jačini stranka u nacionalnom parlamentu. Zajedno s drugom ekstremističkom strankom (Dveri), ekstremna desnica u Srbiji uživa podršku oko 13 posto birača.