30 godina južnoafričke demokracije

Južna Afrika je počela ispočetka praćena velikom euforijom s prvim slobodnim izborima 1994. Građani su satima čekali kako bi dali svoj glas. Duh optimizma pratio je Nelsona Mandelu, koji je izabran za predsjednika nakon 27 godina robije.

Afrički nacionalni kongres (ANC), Mandelina politička stranka i bivši pokret protiv aparthejda, i danas je na vlasti. Ali gledajući unazad na proteklih 30 godina u „zemlji nade", bilanca je otrežnjujuća. Gospodarstvo je u lošem stanju, društvo je socijalno podijeljeno, a ljudi se ne osjećaju shvaćenima od strane politike.

Jaz između bogatih i siromašnih raste a jedna od središnjih briga vlade s političarima crne boje kože nakon što je stupila na dužnost bila je prevladavanje ovog jaza i stvaranje jednakih mogućnosti za sve. Frustracija zbog ovog propalog sna je duboka.

Ali postoje i važna dostignuća. Fredson Guilengue, programski direktor za južnu Afriku u Zakladi Rosa Luxemburg u Johannesburgu, ističe njih nekoliko: „Uspjeli smo uvesti jedan od najprogresivnijih ustava na svijetu, uspostaviti neovisno pravosuđe, ostvariti slobodu tiska i stvoriti uvjete za slobodne i poštene izbore", kaže Guilengue u razgovoru za DW. On također spominje i prava LGBTQ osoba, prošireno obrazovanje - i veći pristup električnoj energiji, stambenom prostoru i socijalnim uslugama za siromašne.

Na primjer, Ustav demokratske Južnoafričke Republike bio je prvi u svijetu koji je zabranio diskriminaciju zbog seksualne orijentacije. Država je 2006. godine postala peta država na svijetu i prva država u Africi koja je dozvolila istospolne brakove.

Korumpirani interesi

Štoviše, Južnoafrička Republika i dalje ima snažno i aktivno građansko društvo koje glasno zastupa svoja prava. Međutim, posljednjih godina zemlja je patila zbog interne dinamike unutar ANC-a. Borba za vlast i korumpirani interesi su više puta unazađivali zemlju.

Posljedice: svakodnevni nestanci struje, koje izaziva državni opskrbljivač električnom energijom Eskom, koji grca u korupciji i dugovima; visoka nezaposlenost, kriminal i siromaštvo, rastući troškovi života.

Prema Guilengueu, nezaposlenost mladih, pri čemu je gotovo svaka druga osoba mlađa od 34 godine nezaposlena,dodatno potiče društvenu nestabilnost. Jer to pojačava osjećaj da stranci oduzimaju malobrojna raspoloživa radna mjesta domaćima.

Razočaranje politikom

Vladajuća stranka je tijekom godina stalno gubila povjerenje. ANC bi mogao pasti prvi put ispod granice od 50 posto na izborima u svibnju na kojima se predsjednik Cyril Ramaphosa kandidira po drugi put.

Prema ekonomskom analitičaru Danielu Silkeu, postoji duboko razočaranje zbog nesposobnosti oslobodilačke stranke. Ona „nije u stanju održati etičke standarde koje je posebno postavio Nelson Mandela“, kaže Silke za DW.

Južnoafrikanci su ljuti na vodstvo što je protratilo priliku da Južnoafričku Republiku odvede u vrh nacija nakon njene jedinstvene tranzicije. „Napori da se ljudi zbliže u naciju, koji su bili zaista primjetni u ranim Mandelinim godinama, isparili su", kaže Silke.

Pad pod Jacobom Zumom

Zemlja je ušla u najozbiljniju krizu pod vodstvom Jacoba Zume, koji je vladao od 2009. do njegove smjene 2018. godine. Za to vrijeme pljačkom, uz pomoć svoje široke korupcionaške mreže, doveo je državu do ruba bankrota. Južnoafrička Republika se od ovoga nije oporavila. Zapravo, klijentelizam i nepotizam, naglašava Silke, traju do danas.

Kolaps infrastrukture i logistike sa stagnirajućom ekonomijom je svakodnevni podsjetnik propadanja nekada najbogatije industrijske zemlje u Africi. „Stanovništvo je jako nezadovoljno ", kaže Silke.

Duboke rane iz ere aparthejda

Kritički promatrači također postavljaju pitanje jesu li tri desetljeća dovoljna da se eliminira nasljeđe dugih i dubokih procesa kolonijalizma i aparthejda. Verne Harris, izvršni direktor Zaklade Nelson Mandela, vidi društvo u velikim poteškoćama: „Moramo se zapitati zašto nismo bolje radili", kaže on za DW.

Zato što je ljestvica postavljena visoko: „Neki mladi kažu da je Mandela bio izdajnik", kaže Harris, misleći pritom na njegova obećanja o boljem životu u ujedinjenoj zemlji. „Moramo se baviti ovim diskursima i ponovo razmisliti o nekim kompromisima koje smo napravili."

Početkom 1990-ih svi su bili svjesni da će biti potrebno nekoliko generacija da se društvo izliječi i popravi i u njega usidri demokracija. „Brzo smo zavedeni kako bi povjerovali da možemo riješimo stvari za kratko vrijeme", kaže Harris. „U nekim slučajevima, ovo je dovelo do brzih rješenja koja nam nisu donijela dobro."

Međunarodni mirotvorac

„Na međunarodnom planu, izgleda da se Južna Afrika želi pozicionirati posebno nakon svog iskustva aparthejda, kao čelnik borbe protiv ugnjetavanja na globalnoj razini“, kaže Guilengue.

Zbog toga zemlja predvodi mirovne inicijative, šalje trupe u zemlje u regiji i ide pred međunarodne sudove: krajem prosinca 2023. Južnoafrička Republika je pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu optužila Izrael da je prekršio Konvenciju o genocidu u ratu u Gazi.

Zemlja je shvatila da tradicionalno partnerstvo sa Zapadom nije uravnoteženo i da se mora promijeniti. „Iz tog razloga, Južnoafrička Republika se zalaže za reforme u Vijeću sigurnosti UN-a i članica je BRICS-a, koji tvrdi da se bori za poštena pravila i ekonomska partnerstva", kaže Guilengue i dodaje: „Možda ćemo u budućnosti doživjeti jednu aktivniju Južnoafričku Republiku kako u Africi tako i širom svijeta."