Homoseksualnim muškarcima dopustiti da budu davatelji krvi

Darovati krv je dobro djelo. U Njemačkoj dnevno treba 15.000 donacija krvi da bi se pokrile potrebe u jednom danu. Stoga su liječnici i humanitarne organizacije zahvalne za svakog dobrovoljca koji se odluči dati krv.

Samo davatelji koji nisu rizični

Ljudi koji su u određenim rizičnim skupinama ne smiju biti dobrovoljni davatelji. Od njih, procjenjuju znanstvenici, prijeti povećana opasnost od zaraze hepatitisom ili virusom AIDS-a. Među "rizične" se ubrajaju ovisnici o drogama, prostitutke i "MSM", kako se to u žargonu kaže: "muškarci koji imaju seksualne odnose s muškarcima".

O tome ubraja li se netko u rizičnu skupinu treba se izjasniti na upitniku kojeg ispunjava svaki dobrovoljni davatelj krvi. No te su informacije dobrovoljne, a načina kako ih dokazati nema. "Tu se moramo nadati da će ljudi biti iskreni", kaže Hartmut Mösges. Ovaj liječnik radi u jednoj stanici za dobrovoljno davanje krvi Njemačkog crvenog križa u Kölnu. 25 do 50 davatelja dnevno dolazi u ovu stanicu, otprilike nedostaje još trećina tog broja da bi darovana krv dostajala potrebama.

Ovi upitnici za nove dobrovoljne davatelje bi trebali nadoknaditi ono što tehnika još ne može. "Pretragom krvi može se vrlo brzo otkriti neka zaraza. Ali između trenutka zaražavanja i mogućnosti otkrivanja zaraze u krvi još uvijek postoji izvjesna dijagnostička ´rupa´ od 24 sata", objašnjava Mösges. Kako bi se doskočilo toj rupi, liječnici apeliraju na svijest ljudi. Mösges smatra da su kriteriji koji se sada primjenjuju opravdani: "Ja sam dermatolog i dugo sam radio u jednoj sveučilišnoj klinici, pa i u krugu takvih osoba. Znam da je rizik od zaraze HIV-om kod homoseksualnih muškaraca puno veći nego kod heteroseksualnih muškaraca. Statistika je tu vrlo jasna."

Pogrešna poruka

Martin Pfarr iz Udruge njemačkih homoseksualca i lezbijki smatra da se time društvu upućuje pogrešna poruka: "Poruka heteroseksualcima je do sad bila: ja nisam homoseksualac pa mogu darivati krv, bez obzira kako se ponašao. A to je bilo kontraproduktivno." Ima heteroseksualnih muškaraca i žena koji su vodili rizični seksualni život i homoseksualnih muškaraca koji su živjeli u dugogodišnjim monogamnim vezama.

No promjena smjernica po kojima su do sad homoseksulaci bili isključeni, ovisi o Njemačkoj liječničkoj komori (BÄK). Ova je udruga nedavno iznenadila svojim prijedlogom nove definicije rizičnih skupina. Prema mišljenju BÄK-a darivanje krvi bi trebalo biti dopušteno ukoliko dotična osoba neko dulje vrijeme nije vodila riskantni seksualni život.

Zakoni EU-a homoseksualce ne isključuju

"Rečenica koja stoji u europskom propisu je ovakva: `Osobe čije seksualne navike skrivaju visok rizik zaraze preko krvi prenosivih teških zaraznih bolesti`, ne smiju biti davatelji krvi", kaže liječnik i zastupnik u Europskom parlamentu Peter Liese. Sve ostalo ovisi o pojedinim nacionalnim zakonodavstvima, pa i njemačka formulacija "muškarci koji imaju seksualne odnose s muškarcima".

Povjerenik EU-a za zdravlje Tonio Borg je zemlje članice već u studenom 2012. upozorio da je diskriminacija jako rasprostranjena te pozvao zemlje da svoje zakone prilagode odredbama EU-a te da u upitniku za dobrovoljne davatelje krvi izostave pitanje o tomu jesu li homoseksualci.

"Cijeli niz zemalja poput Portugala, Švedske i Italije više ne postavlja izričito pitanje imaju li muškarci seksualne odnose s muškaricma. Važnije su riskantne seksualne navike, a to se može naći i kod heteroseksualaca", upozorava europski zastupnik Peter Liese.