1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Grčka agonija se bliži raspletu

Saša Bojić27. april 2015.

Nemačka štampa se sve više bavi mogućnošću da Grčka napusti evrozonu. Mnogi smatraju da bi to imalo i prednosti i mane. Većina komentatora smatra da će o tome morati da se odlučuje najkasnije u junu.

https://p.dw.com/p/1FFOq
Griechenland Blitz über der Akropolis
Foto: Colourbox

„Kakva su to bila uzbuđenja pre dva meseca“, piše berlinski dnevnik Velt: „Nova grčka vlada je posle izbora došla u Brisel smatrajući da je od naroda dobila ovlašćenje da otrese sa sebe sve uslove i zahteve o štednji i reformama. Ali, Ciprasova ofanzivna taktika nije uspela. Partnere u evrozoni nervira to što ta vlada pregovara o reformama već više od dva meseca. Doduše, oni ni sami ne žele da podlegnu žurbi i želji da se po svaku cenu nešto učini. No, na kraju će Cipras ipak morati da nešto učini, jer Grčka nema potencijal za ucenjivanje. Evropske banke su tokom prethodnih godina radile na načinima da se obezbede od mogućeg bankrota Grčke. Zbog toga su tržišta ostala uglavnom mirna.“

„Grčki premijer će uskoro morati da razočara prve birače. Ankete još pokazuju da ljudi zdušno podržavaju svog šefa vlade. Način na koji se on isprečio pred Evropljanima, ljudi u Grčkoj vide kao misiju ponovnog uspostavljanja nacionalnog dostojanstva posle višegodišnjeg povinovanja politici Trojke. Istovremeno, oni žele da zadrže evro. Oni zajedničku valutu vide kao stabilizator, kao element disciplinovanja političke klase u Atini. Cipras je propustio rok u kome je mogao da izdejstvuje veće ustupke Brisela. Njegove pretnje nisu bile ubedljive. A potcenio je i nespremnost drugih zemalja – koje su sopstvenim naporima izašle iz krize – da otpišu kredite Atini.“

„Šef grčke vlade će na kraju morati da popusti. Zanimljivo pitanje je kako će to prodati svojim biračima i kako će to objasniti radikalnom levom krilu svoje stranke i svojim evrokritičnim koalicionim partnerima. Moguće je da će rešenje biti povezano sa novim izborima. Ili sa referendumom. Cipras će tako moći da dobije šansu da pođe reformskim kursem.“

Berliner cajtung se pozabavio varijantom izlaska iz evra: „Grčka protiv EU – to zvuči već kao beskonačna priča. Ali kraj se bliži. Atina nije uspela da se usaglasi sa EU, Evropskom centralnom bankom i Međunarodnim monetarnim fondom oko reformskog programa. Ni sastanak ministara finansija ne donosi ništa novo […] Od avgusta 2014, Grčka uspeva bez tuđe pomoći. Istovremeno precizno vraća kredite. To neće još dugo tako moći. Možda već u maju, možda u junu, ali sasvim sigurno u julu, Atina će ostati bez novca. A ti će značiti bankrot – a samim tim i izlazak iz evrozone. Ideja o izlasku ima sve više pristalica u Nemačkoj, ali i u Grčkoj.“

„Neki levičarski ekonomisti u Grčkoj ne vide alternativu izlasku iz evrozone. Jer, ostanak u njoj bi značio da ta zemlja mora da se povinuje uslovima koje postavlja Trojka – uslovima koje mnogi smatraju ubitačnim. Američki stručnjak za ekonomiju Pol Krugman smatra da bi one koštale Grčku daljih osam procenata bruto-društvenog proizvoda i povećale nezaposlenost na 30 odsto. Zato je, smatraju mnogi Grci, izlazak iz evrozone rizičan, ali bolji nego ostanak pri evru.“

„Ako bi Grčka uvela sopstvenu valutu – možda ponovo drahmu – u fiskalnoj i novčanoj politici bi ponovo postala zavisna od evrozone i ECB. Grčka država bi ponovo mogla da se autonomno zadužuje a grčka centralna banka bi mogla da po sopstvenim kriterijumima dodeljuje kredite i utvrđuje kamatne stope. Tako bi ponovo postao moguć veliki budžetski deficit – kakav je u evrozoni trenutno zabranjen – koji bi pokrenuo privredu da investira i suzbio socijalnu krizu. Atina ne bi više bila pod kontrolom Trojke i sama bi određivala na šta troši novac.“

„Ali, sve bi imalo i negativne strane: u slučaju pada vrednosti drahme, roba iz uvoza bi drastično poskupela. Osim toga, ona zbog svoje slabosti ne bi bila priznata valuta pa strani investitori ne bi u nju imali poverenja. Tako bi Atina bila odsečena od međunarodnog tržišta kapitala. Dalje: grčka vlada duguje 300 milijardi evra. Ako se snizi vrednost nove valute, brdo dugova bi naraslo do nemerljivih dimenzija. Pitanje ja da li bi i tada poverioci pristali da otpišu dugove Grčke. Verovatno bi i dalje insistirali na uslovima koje bi Atina morala da ispuni – kao što je to i sada slučaj. Banke bi uvođenjem meke valute bile odsečene od stranih kredita i ne bi mogle više da vraćaju svoje dugove jer ne bi imale evro. Posledica bi bio bankrot bankarskog sistema koji bi vlada morala da rekapitalizuje, što bi koštalo dalje milijarde“, piše dnevnik Berliner cajtung.