1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ako mogu Irci, zašto ne bi Nemci?

26. maj 2015.

„Zašto bi u Bavarskoj bilo nemoguće nešto što podržava većina čak i u ruralnim predelima Irske?“ To se pita nemačka štampa nakon što su Irci ubedljivo glasali za legalizaciju homoseksualnih brakova.

https://p.dw.com/p/1FWPU
Symbolbild - Gleichgeschlechtliche Ehe
Foto: Getty Images/D. McNew

„Nekada je Irska važila za omiljenu zemlju Svete stolice jer je nacija bila tako duboko verujuća. Ishod referenduma o homoseksualnim brakovima jasno pokazuje da na ovom zelenom ostrvu katolička crkva više ne diktira odnos prema važnim društvenim temama. Sedamdesetih je 90 odsto Iraca nedeljom išlo na misu, a 2011. to je činilo tek 30 odsto. Dominantni politički uticaj koji je crkva nekada imala, i koji se oslikava i u Ustavu, opada proporcionalno privrednoj i društvenoj modernizaciji zemlje“, piše Badiše nojeste nahrihten, nakon što su građani Irske na referendumu ubedljivo glasali za legalizaciju homoseksualnih brakova.

Ako mogu tvrdo katolički Irci – zašto ne bi Nemci? Ovo pitanje sve glasnije odzvanja nemačkim javnim prostorom. Do sada je Hrišćansko-demokratska unija Angele Merkel zaustavljala svaku inicijativu u Berlinu, ali sada se nešto menja i u samoj partiji. Sve više uticajnih demohrišćana traži promene, za legalizaciju su već odavno tri preostale parlamentarne stranke – socijaldemokrate (koje su takođe u vlasti), Levica i Zeleni. Savezna poverenica za ravnopravnost Kristine Liders predlaže da partije u Bundestagu dozvole svojim poslanicima da glasaju slobodno, to jest bez partijske discipline. Ipak, u vrhu demohrišćana nisu oduševljeni tom idejom.

Temom se iscrpno bave i komentatori nemačkih listova koji gotovo bez izuzetka traže legalizaciju homoseksualnih brakova. „Irska je načinila hrabri korak unapred. To treba da bude primer za Nemačku“, piše Noje osnabriker cajtung. Ugledni Zidojče cajtung je u sličnom modusu: „Glasanje u Irskoj je poruka konzervativcima u celoj Evropi. I u Nemačkoj se radi o tome koliko jedno društvo želi da bude tolerantno, liberalno i blisko životu. Član 3 našeg Ustava, koji garantuje jednakost svih pred zakonom, nije bezrazložno jedan od temelja pravnog poretka. Društvo je odmaklo dalje nego što konzervativci sebi žele da priznaju“, piše minhenski list.

Na toj liniji je čak i žestoko konzervativni dnevnik Velt. List podseća da zakonski registrovano partnerstvo za homoseksualne parove u Nemačkoj postoji od 2001. i da se tada smatralo velikim napretkom. „Sada Savezna vlada planira da dodatno poveća prava homoseksualnih i lezbejskih parova. Krajnje je vreme. Potpuno izjednačavanje sa heteroseksualnim brakom verovatno će se razbiti o bavarsku Hrišćansko-socijalnu uniju, ali i taj korak je tek pitanje vremena. Zašto bi u Bavarskoj bilo nemoguće nešto što podržava većina čak i u ruralnim predelima Irske? Moguće je da će Ustavni sud morati da ukaže na put. Daleko smo od zajedničkih pravila za celu Evropu – u Italiji, Grčkoj i Poljskoj ne postoji čak ni registrovano partnerstvo“, dodaje list.

Drugačiji stav jutros nalazimo jedino u bonskom General ancajgeru: „Klasični brak je otvoren za decu, igra ulogu osnovne ćelije u jednom društvu i čini ga spremnim za budućnost. Taj aspekat ne mora da se patetično prenaglašava, ali heteroseksualni brak jeste supstancijalno različit od homoseksualnog. Isti tretman za iste stvari – a klasični brak nije isto što i homoseksualni. Zato o diskriminaciji ne može biti ni govora.“

Levičarski Tagescajtung komentariše pozicije vladajućih demohrišćana, koji su, piše, u pitanjima homoseksualnih brakova posebno tvrdoglavi i zatucani. „Najvažnije bi bilo da se konačno promeni pravo usvajanja dece. U Nemačkoj homoseksualni i lezbejski parovi ne mogu zajedno da usvajaju decu, jer demohrišćani to uporno blokiraju. Da li majka-lezbejka manje vole dete od heteroseksualke? Da li su homoseksualni očevi manje svesni važnosti obrazovanja za njihovo dete? Da li je sigurnost porodičnog gnezda ekskluzivna ponuda heteroseksualne porodice? Na sva ta pitanja demohrišćani ne odgovaraju racionalnim argumentima iz prostog razloga što takvih argumenata nemaju. Odbijaju promene intuitivno. Konzervativci se iracionalno plaše da jedan od svojih bastiona prepuste levici.“