Franz Josefsfeld - nacionalni spomenik BiH

U Novom Selu, od nekadašnjih tri stotine, ostalo je svega tridesetak kuća i oronula evangelička crkva izgrađena 1913. godine u gotičkom stilu. Prijedlog Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH svojevremeno je uputio Medžlis islamske zajednice Bijeljina. U ovom gradu odluka je dočekana s odobravanjem i nevjericom, ali se čini da bi mogla biti uspješno provedena.

Dragocjenost na prostoru BiH

„Na 63. sjednici, održanoj od 4. do 6. studenoga ove godine, donijete su odluke o proglašenju nacionalnim spomenikom za osam dobara, među kojima je i Novo Selo, Franz Josefsfeld, kao rijetka dragocjenost na prostoru BiH“, kazao je za Deutsche Welle bosanskohercegovački povjesničar prof. dr. Dubravko Lovrenović, predsjedavajući Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Dodaje da odluka obuhvaća graditeljsku cjelinu, odnosno glavnu ulicu, pet kuća i evangeličku crkvu. Odluka precizira i sve potrebne tehničke i restauratorske zahvate, a za provedbu je nadležna Vlada RS. „Naravno, u ovom slučaju i općina bi mogla poduzeti određene korake, ukoliko za to ima mogućnosti, a zakonima je jasno preciziran status nacionalnog spomenika“, podsjeća profesor Lovrenović.

Mnogo toga je uništeno

„Vjerujem da je ova odluka važna za Novo Selo, ali to je papir, to su riječi koje tek treba provesti u djelo. Na žalost, mnogo toga iz prošlosti je uništeno, nije sačuvano pa ne znam kako će sad biti. Volio bih da se sačuvaju tragovi ovog sela koje je toliko toga dalo gradu“, kaže za Deutsche Welle Bijeljinac Ivan Vazmer (Wasmer), u čijem posjedu je Lutherova Biblija tiskana 1765. u Nürnbergu.

Podsjeća da je ta dragocjenost ostavština Margarete Devald, njegove bake po ocu. Rođena je u Franz Josefsfeldu pored Bijeljine, selu koje je bilo napredna kolonija dunavskih Nijemaca evangelika. Oni su se iz susjedne Vojvodine u bosanskohercegovačku regiju Semberiju doselili nakon 1878. godine. Porijeklom su bili iz južne Njemačke, a izuzetno su doprinijeli razvoju poljoprivrede, zanatstva i industrije u ovom dijelu BiH. Pored ostaloga, selo je imalo električnu centralu i telefonske govornice.

Ovo selo se najprije zvalo Franz Josefsfeld (Polje Franje Josipa), ali i Petrovo Polje, u čast kralja Petra Prvog Karađorđevića, te onda i Schönborn, po prvom Hitlerovom padobrancu koji je 1941. ušao u selo. Njemačka vlast je 1942. godine preselila 400 obitelji iz Novog Sela u Poljsku. Selo je opustjelo, crkva je nakon rata pretvorena u skladište, a imanja su nestajala u reformama i nacionalizaciji. Preostale kuće dobile su nove korisnike, a u selu je od Drugog svjetskog rata do danas Poljoprivredno dobro „Semberija“.

Sačuvati vrijednosti iz prošlosti

„Izuzetno mi je drago da je odluka upravo ovakva. Potomci stanovnika Novog Sela i danas žive ovdje, među nama. Kovač Fric (Friedrich Schumacher, preminuo 2007. godine, op.a.) bio je moj veliki prijatelj, ali i prijatelj cijelog grada, cijele Semberije. To se pamti i lijepo će biti ako se crkva renovira i napravi muzej u nekoj od preostalih kuća. Mislim da se to može i treba učiniti jer su Bijeljina i njemački Langenhagen gradovi pobratimi,“ kaže Samir-ef. Camić, glavni bijeljinski imam.

Igor Ostojić, načelnik Odjeljenja za prostorno uređenje Grada Bijeljine, još uvijek nije dobio odluku Komisije iz Sarajeva, ali je obradovan ovom viješću. „Kontaktirat ću Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa u Banja Luci i vidjeti kakvi su naredni koraci. U svakom slučaju, odluka je dobra i mislim da možemo učiniti sve što je potrebno da Semberija sačuva i ovu vrijednost iz svoje prošlosti i da dobije još jednu turističku destinaciju,“ rekao je Ostojić.

U banjalučkom Zavodu potvrđeno je da je provedba odluke u njihovoj nadležnosti te da svi prijedlozi i projekti moraju dobiti stručno mišljenje i odobrenje ovog Zavoda.

Muzej povijesti Novog Sela

Muzej Semberije dao je veliki doprinos afirmaciji preostale kulturne i graditeljske tradicije semberskih Nijemaca. Kustos Zoran Midanović podsjeća na uspješno realiziranu izložbu „Nijemci u Semberiji“ i brošure koje o tome govore.

„Katedrala impresivnih razmjera izgrađena je 1913. godine, najverojatnije od cigala iz jedne od dvije bijeljinske ciglane koje je držala obitelj Devald. U prilično dobrom je stanju. Krov je oštećen i odavno nedostaje vrh zvonika, ali mislim da rekonstrukcija ne bi bila veliki problem,“ kaže Midanović i dodaje da će problem možda biti pitanje nadležnosti.

„Najvažnije je da je odluka donijeta. Kao i sve u ovoj zemlji, sada su na redu preplitanje nadležnosti i skromne financijske mogućnosti svih ustanova kulture. Možda je jedna mogućnost u kontaktu s Veleposlanstvom Savezne Republike Njemačke jer znam da su pojedini veleposlanici i ranije pokazivali zanimanje za Novo Selo. Stari Novoselci i njihovi potomci dolaze ovdje i kontaktiraju nas. Mi smo tu da pomognemo svojom arhivskom građom, možda za jedan muzej povijesti Novog Sela. Pretpostavljam da nakon odluke mnogo toga postaje logično i moguće,“ zaključuje Midanović.