Faktori siromaštva dece u bogatim zemljama
28. oktobar 2014.„Deca recesije“ je naslov koji je UNICEF dao svom izveštaju o deci u bogatim zemljama. Ekonomska i finansijska kriza je proteklih godina u mnogim zemljama dovela do smanjivanja izdataka i oštrim rezovima u socijalnim sistemima. Tim merama je najteže pogođena mlada generacija. U 41-oj zemlji koje važe kao najimućnije, 76,5 miliona dece živi u relativnom siromaštvu – što znači da njihove porodice raspolažu sa manje od 60 odsto prosečne plate. U Grčkoj, Litvaniji i Španiji to se odnosi na više od 36 odsto dece, u SAD 32 procenta, a u Italiji 30 odsto.
Sledećih pet faktora na poseban način povećavaju rizik od dečjeg siromaštva:
1. Nezaposlenost
Za vreme finansijske krize, u većini industrijskih zemalja je došlo do naglog povećanja broja nezaposlenih, posebno u Južnoj Evropi. Dugotrajna nezaposlenost gotovo u pravilu povlači za sobom i socijalni pad. Kada roditelji izgube posao, deca pate na više načina. „Deca se brinu i uznemirena su kada roditelji ostanu bez zaposlenja“, piše u izveštaju. ta situacija se vrlo često negativno odražava na školski uspeh - a to povećava napetost kod kuće. U Grčkoj je 21 odsto ispitane dece reklo da im je jedan od roditelja izgubio posao za vreme finansijske krize. 27 odsto kaže da su razmirice u porodici postale češće za vreme krize.
2. Manje podrške države
I pored krize, nekim vladama je uspelo da smanje siromaštvo dece u svojim zemljama. Pad privrede ne znači obavezno i pad standarda u kome žive deca. Između 2008. i 2012. stopa siromaštva među decom u Čileu, Poljskoj, Australiji i Slovačkoj se bitno smanjila. U Nemačkoj je ostala ista. Porasla je, međutim, u Islandu, Grčkoj, Litvaniji, Hrvatskoj i Irskoj. UNICEF smatra da je to posledica različitog odnosa pojedinih država prema porodici. Dok su u nekim zemljama izdaci za decu i porodicu bitno smanjeni, u drugim se, i pored budžetskog deficita, našlo sredstava da im se pomogne.
3. Samohrani roditelji
Siromaštvo posebno ugrožava decu samohranih roditelja. Jedan od razloga za to je manjak odgovarajuće starateljske ponude u mnogim zemljama. Samohrani roditelji često imaju samo pola radnog mesta, a u pojedinim fazama uopšte ne mogu da rade – što znači da imaju i mnogo manje novca. Ako samohrani roditelji izgube posao, ne postoji druga plata u porodici koja bi mogla da unekoliko ublaži pad životnog kvaliteta.
4. Strano poreklo
Deca imigrantskog porekla su najčešće izložena većem riziku od siromaštva od druge dece. Imigranti često moraju da se bore sa jezičkom barijerom, a diplome ili kvalifikacije im se često ne priznaju, što ih onemogućava da nađu bolje plaćene poslove. Ekonomska i finansijska kriza su u mnogim zemljama teško pogodile imigrantske porodice. U Grčkoj se među takvim porodicama stopa siromaštva povećala za 35 odsto, dok je u drugim porodicama povećana „samo“ za 15 odsto.
5. Mnogo braće i sestara
Braća i sestre obogaćuju život dece – ali istovremeno povećavaju rizik od siromaštva za porodicu. Potreba za stambenim prostorom, odećom, hranom i školskom opremom se povećava sa svakim sledećim detetom. Prema podacima UNICEF-a, domaćinstva sa dvoje dece imaju i do 40 odsto veće troškove od parova bez dece. Staranje o deci postaje zahtevnije i oduzima mnogo više vremena – vođenje brige o domaćinstvu i porodici samo po sebi već oduzima jedno puno radno vreme – u takvoj situaciji, posao od koga se živi ostaje neostvarena želja. Pomoć države u vidu dečjeg dodatka, besplatnog staranja o deci ili škola sa celodnevnom nastavom može da smanji teret koji počiva na porodicama sa više dece.
UNICEF predlaže različite mere za suzbijanje dečjeg siromaštva. U njih spadaju uvođenje donje granice zarade za porodice, kao i mere integrisanja porodica u tržište rada, te ulaganje u obrazovanje u ranom detinjstvu. Dobrobit dece nije glavna zapovest samo iz etičkih razloga: budućnost jedne zemlje zavisi od njenih mladih generacija.