1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Faktori siromaštva dece u bogatim zemljama

Markus Litike / sb28. oktobar 2014.

I u bogatim industrijskim zemljama sve je više dece koja žive u relativnom siromaštvu. Glavni uzročnik toga jeste ekonomska i finansijska kriza, prenosi UNICEF u izveštaju u kome daje i preporuke za poboljšanje stanja.

https://p.dw.com/p/1Dd5M
Kinderarmut
Foto: picture-alliance/dpa

„Deca recesije“ je naslov koji je UNICEF dao svom izveštaju o deci u bogatim zemljama. Ekonomska i finansijska kriza je proteklih godina u mnogim zemljama dovela do smanjivanja izdataka i oštrim rezovima u socijalnim sistemima. Tim merama je najteže pogođena mlada generacija. U 41-oj zemlji koje važe kao najimućnije, 76,5 miliona dece živi u relativnom siromaštvu – što znači da njihove porodice raspolažu sa manje od 60 odsto prosečne plate. U Grčkoj, Litvaniji i Španiji to se odnosi na više od 36 odsto dece, u SAD 32 procenta, a u Italiji 30 odsto.

Arbeitsamt in Madrid Archiv 2012
Bez posla i bez novca – ekonomska kriza uzročnik je drastičnog povećanja broja nezaposlenihFoto: picture-alliance/dpa/Fernando Villar

Sledećih pet faktora na poseban način povećavaju rizik od dečjeg siromaštva:

1. Nezaposlenost

Za vreme finansijske krize, u većini industrijskih zemalja je došlo do naglog povećanja broja nezaposlenih, posebno u Južnoj Evropi. Dugotrajna nezaposlenost gotovo u pravilu povlači za sobom i socijalni pad. Kada roditelji izgube posao, deca pate na više načina. „Deca se brinu i uznemirena su kada roditelji ostanu bez zaposlenja“, piše u izveštaju. ta situacija se vrlo često negativno odražava na školski uspeh - a to povećava napetost kod kuće. U Grčkoj je 21 odsto ispitane dece reklo da im je jedan od roditelja izgubio posao za vreme finansijske krize. 27 odsto kaže da su razmirice u porodici postale češće za vreme krize.

2. Manje podrške države

I pored krize, nekim vladama je uspelo da smanje siromaštvo dece u svojim zemljama. Pad privrede ne znači obavezno i pad standarda u kome žive deca. Između 2008. i 2012. stopa siromaštva među decom u Čileu, Poljskoj, Australiji i Slovačkoj se bitno smanjila. U Nemačkoj je ostala ista. Porasla je, međutim, u Islandu, Grčkoj, Litvaniji, Hrvatskoj i Irskoj. UNICEF smatra da je to posledica različitog odnosa pojedinih država prema porodici. Dok su u nekim zemljama izdaci za decu i porodicu bitno smanjeni, u drugim se, i pored budžetskog deficita, našlo sredstava da im se pomogne.

3. Samohrani roditelji

Siromaštvo posebno ugrožava decu samohranih roditelja. Jedan od razloga za to je manjak odgovarajuće starateljske ponude u mnogim zemljama. Samohrani roditelji često imaju samo pola radnog mesta, a u pojedinim fazama uopšte ne mogu da rade – što znači da imaju i mnogo manje novca. Ako samohrani roditelji izgube posao, ne postoji druga plata u porodici koja bi mogla da unekoliko ublaži pad životnog kvaliteta.

4. Strano poreklo

Symbolbild Schüler mit Migrationshintergrund
Deca imigranata češće su pogođena siromaštvomFoto: picture-alliance/dpa

Deca imigrantskog porekla su najčešće izložena većem riziku od siromaštva od druge dece. Imigranti često moraju da se bore sa jezičkom barijerom, a diplome ili kvalifikacije im se često ne priznaju, što ih onemogućava da nađu bolje plaćene poslove. Ekonomska i finansijska kriza su u mnogim zemljama teško pogodile imigrantske porodice. U Grčkoj se među takvim porodicama stopa siromaštva povećala za 35 odsto, dok je u drugim porodicama povećana „samo“ za 15 odsto.

5. Mnogo braće i sestara

Braća i sestre obogaćuju život dece – ali istovremeno povećavaju rizik od siromaštva za porodicu. Potreba za stambenim prostorom, odećom, hranom i školskom opremom se povećava sa svakim sledećim detetom. Prema podacima UNICEF-a, domaćinstva sa dvoje dece imaju i do 40 odsto veće troškove od parova bez dece. Staranje o deci postaje zahtevnije i oduzima mnogo više vremena – vođenje brige o domaćinstvu i porodici samo po sebi već oduzima jedno puno radno vreme – u takvoj situaciji, posao od koga se živi ostaje neostvarena želja. Pomoć države u vidu dečjeg dodatka, besplatnog staranja o deci ili škola sa celodnevnom nastavom može da smanji teret koji počiva na porodicama sa više dece.

UNICEF predlaže različite mere za suzbijanje dečjeg siromaštva. U njih spadaju uvođenje donje granice zarade za porodice, kao i mere integrisanja porodica u tržište rada, te ulaganje u obrazovanje u ranom detinjstvu. Dobrobit dece nije glavna zapovest samo iz etičkih razloga: budućnost jedne zemlje zavisi od njenih mladih generacija.