1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

EU pokazuje malo više smjelosti prema Kubi

Jan D. Valter / ss24. mart 2015

Nakon što je Vašington odlučio da ojača veze s Kubom, i Brisel sada želi da intenzivira svoj odnos s tom karipskom zemljom. U to ime na Kubi boravi i šefica evropske diplomatije Federika Mogerini.

https://p.dw.com/p/1Evk9
HavanaFoto: picture alliance/Robert Harding World Imagery

Ovo je bio susret na najvišem nivou u istoriji Evropske unije i Kube. Šefica EU za spoljnu politiku i bezbjednost, Federika Mogerini susrela se sa ministrom spoljnih poslova Kube, Brunom Rodrigezom. Ona je kazala kako je "Kuba u interesantnoj fazi i Evropska unija ima ogroman interes da unaprijedi odnose".

Otkako je 2008. Raul Kastro na čelu Komunističke partije naslijedio svog brata Fidela, režim svako malo iznenađuje novim koracima ka otvaranju planske privrede. U decembru prošle godine je zajedno sa Barakom Obamom najavio kraj 50 godina ledenog doba između Havane i Vašingtona.

Nakon toga je trebalo da se ponovo uspostave diplomatski odnosi između ove dvije ideološki neprijateljske zemlje, kao i da se otvore ambasade. Osim toga je trebalo da se izvrši razmjena političkih zatvorenika, te da SAD nastave sa ublažavanjem trgovinskog embarga za ovo karipsko ostrvo. Ovaj korak širom svijeta je prokomentarisan kao veliki proboj i zaokret.

Pregovori bez Kubanaca

Kubanska opozicija pak strahuje da bi i ova politika jednostavno mogla proći pored kubanskog naroda. "Svaki demokratski političar koji dolazi na Kubu trebalo bi da se sastane s predstavnicima demokratskih organizacija kubanskog društva", kaže Karlos Paja predstavnik opozicione partije 'Hrišćanski slobodarski pokret' (MLC). Ako je otvaranje Kube stvarno u interesu Evropske unije, onda bi ona morala da se založi za dijalog između vlasti i opozicije, kaže Paja, brat pokojnog Osvalda Paje koji je bio osnivač partije.

I Elias Amor, potpredsjednik Kubanske liberalne unije (ULC), strahuje da bi prebrza normalizacija mogla samo da posluži opstanku režima. "Upravo trgovinska razmjena koristi samo režimu. Jer, privatno vlasništvo ne postoji." Sami Kubanci će vrlo malo od svega toga da profitiraju, kaže ovaj ekonomista.

Ali, ciljevi u pogledu politike prema Kubi EU je definisala još 1996: prelazni proces ka pluralističkoj demokratiji, poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda kao i prosperitet kubanskog naroda. Barem tako stoji u tada donesenom "zajedničklom stavu".

Problem je međutim u tome, kaže Elias Amor, koji kao disident živi u Španiji, da je EU uvijek bila 'velikodušna' po pitanju ljudskih prava. "Ali, 'zajednički stav' nikada nije konsekventno sproveden u djelo."

Raul Castro
Raul KastroFoto: Reuters/Costa Rica Presidency

Slab pritisak EU

Suzane Gracius, njemačka ekspertkinja za Kubu drugačijeg je gledišta. "Političkog pritiska na kubansku vladu je bilo, ali on nikada ništa nije donio." Kuba je 2003. bila skoro primljena u Kotonou sporazum, koji je Brisel sklopio sa 77 afričkih zemalja, karipskog i pacifičkog prostora a kojim se obezbjeđuju olakšice za izvoz robe na evropsko tržište. No, EU je suspendovala dalje pregovore nakon što je Kuba pogubila trojicu disidenata a više od 70 oštrih kritičara režima stavila iza rešetaka.

Kao sljedeću reakciju Evropska unija je zabranila diplomatske odnose na visokom nivou i demonstrativno uspostavila odnos sa protivnicima režima. Nakon što je Osvaldu Paji 2002. Evropski parlament dodijelio nagradu Saharov za slobodu mišljenja, učinio je to još dva puta: dodijelivši nagradu 2006. organizaciji za ljudska prava Damas de Blanko, oko koje su okupljene supruge uhapšenih disidenata, i 2011. borcu za ljudska prava Giljermu Farinasu.

No, nakon što je Kuba oslobodila dio disidenata EU je ublažila sankcije da bi ih 2008. potpuno ukinula. A od tada je EU, prema podacima Ministarstva inostranih poslova, uplatila Kubi oko 90 miliona evra razvojne pomoći. Takođe su mnoge države članice EU sklopile bilateralne ugovore s Kubom.

Zaboravljena zlodjela

Kubanski protivnici režima kritikuju ova približavanja jer ona ne dovode do poboljšanja ljudskih prava na Kubi. Veoma hvaljene reforme Raula Kastra ne mogu se smatrati argumentom. "Promjene su ograničene, može se reći sramotno male. One ne uključuju političke promjene, i nisu ono što je Kubi potrebno", kaže disident koji živi u Havani Rene Gomez.

Čak i u konkretnim slučajevima se očigledno odvraća pogled: 2012. je na jednom regionalnom putu umro uvaženi kubanski aktivista za ljudska prava Osvaldo Paja pod do sada nerazjašnjenim okolnostima. No, iako je Havana odbila nezavisnu istragu povodom slučaja, ipak je postignut dogovor u proljeće 2014. o pregovorima predstavnika obiju strana.

Kuba Dissidentengruppe Las Damas de Blanco Archiv 2012
Pripadnici organizacije Damas de BlankoFoto: Getty Images

EU možda ima interesa za Kubu, kao što je prije svoje posjete izjavila Mogerini, ali EU za Kubu ima sporednu ulogu; mnogo iza Sjedinjenih Država i Venecuele, kaže ekspert za Latinsku Ameriku Gracius.

Kubanska opozicija ne želi da samo SAD zauzmu oštar stav prema režimu već žele da se u tom smislu snažnije angažuje i Evropska unija. No, Venecuela i, u međuvremenu veliki investitori na Kubi: Brazil i Kina, vrlo je vjerovatno to neće uraditi.