Egipćani nakon revolucije i dalje pate

Trg Tahrir je blokiran. Bodljikava žica i vreće napunjene pijeskom na ulicama koje vode do trga bi trebale spriječiti napade. Na bivšoj zelenoj površini su ponovo razapeti bijeli šatori. Kratko prije druge godišnjice početka revolucije je trg i dalje centar protesta protiv državnog vodstva. Ovaj put protiv Muslimanskog bratstva.

25. januara 2011. godine (Dan gnjeva) Ibrahim je bio u Aleksandriji odakle su se protesti proširili na cijelu zemlju. 28. januara se u Kairu pridružio protestnom maršu koji se kretao u pravcu trga Tahrir. Na tom putu je došlo do eskalacije nasilja i do izbijanja jednog od najkrvavijih sukoba u toku revolucije.

"Policija je upotrijebila sve što je imala na raspolaganju, od gumenih metaka do suzavca. U jednom trenutku je na demonstrante nasrnula transporterima“, sjeća se Ibrahim. Jedno policijsko vozilo je pred njegovim očima pregazilo dvojicu mladića. Međutim, demonstranti su vidjeli da su u većini i nisu prestali da se bore i protestuju dok nisu došli naTrg. Mnogi su tog dana svoju hrabrost platili životom.

Nasilje i dalje traje

Svrgavanje sa vlasti Hosnija Mubaraka nije okončalo nasilje državnog vodstva protiv Egipćana koji su se borili za slobodu i socijalnu pravdu. Nasilje, koje nije prestajalo ni do danas, Ibrahim je osjetio na vlastitoj koži. U jednoj od uličnih borbi prije godinu dana je uhapšen. Policajci su ga brutalno pretukli. Sa kriminalcima koji sarađuju sa policijom oteli su mu sve vrijedne stvari. Na kraju je zlostavljan nekoliko sati: "Stalno su nas tukli. Na kraju više nisam osjećao bol. Neki su dolazili i govorili da ćemo i dalje biti zlostavljani a možda čak i ubijeni”.

Ibrahim je kao i mnogi Egipćani razočaran razvojem događaja u protekle dvije godine. Doduše, Mubarak je svrgnut sa vlati, vojska se povukla iz dnevne politike, a održani su i izbori. U međuvremenu su na vlasti islamisti koji su ograničili građanske slobode i svojim ustavom duboko podijelili zemlju. Međutim, nisu napravili pomaka u borbi protiv siromaštva. Nade u privredni oporavak nema. Ibrahim nema riječi hvale o predsjedniku Muhamedu Mursiju i Muslimanskom bratstvu. "Oni ništa ne mijenjaju u zemlji, niti su u stanju nešto promijeniti. Nikoga ne slušaju. Ubijaju ljude, koji samo žele normalno živjeti i imati nešto za pojesti" ističe Ibrahim.

Ibrahim kaže da u bolnicama skoro i da nema ljekara, nema ništa za jelo i da su dosta prljave. Stotine pacijenata nema nikakvu medicinsku njegu. "Postoji ministar zdravstva. Međutim, šta on radi? Jedna žena kaže da je u bolnici, u kojoj sam posjetio poznanika, sve u redu i da je u drugim dosta gore. Ali, u toj bolnici nema ljekara. Nema hrane. Nema ništa. Ne mogu ni zamisliti kako je u drugim bolnicama. Eto, tako izgleda Egipat“.

Nada ipak postoji

Paradoksalno je što i u takvim okolnostima Ibrahim ne gubi nadu. Mnogi ljudi sada shvataju da Muslimansko bratsvo nije ispunilo data obećanja i da nije u stanju situaciju promijeniti nabolje. "Dobro je da će se Muslimansko bratstvo kao i Mubarak spotaći o vlastite greške. To je nešto pozitivno. Mislim da je vrijeme da se traži vodeća osoba ove revolucije”, kaže Ibrahim.

Međutim, i na tom polju se u protekle dvije godine malo toga promijenilo. Opozicija je jedino jedinstvena u mišljenju da je Muslimansko bratstvo opasno i nekompetentno. Ibrahima su razočarali i poznati opozicioni političari kao što su Muhamed el-Baradei ili Hamdien Sabahi. Posebnu podršku revolucionara je na početku imao el-Baradei. Međutim, on nikada nije preuzeo inicijativu ili imao stvarnu viziju.

Novi početak

Drugu godišnjicu revolucije u Egiptu Ibrahim vidi kao početak novih protesta. Sve više Egipćana, kako bogatih, tako i siromašnih, je nezadovoljno Muslimanskim bratstvom.

"Ono što se trenutno dešava je veoma opasno. Stanje je poput tempirane atomske bombe. Mislim da će u naredna tri dana doći do nasilja ali i do kraja Muslimanskog bratstva”, uvjeren je Ibrahim.

Nikome nije poznato šta će se desiti za vrijeme druge godišnjice revolucije. Mnogi Egipćani priželjkuju mir i stabilnost i ne žele dalje nerede. Međutim, pritisak na Muslimansko bratsvo da poboljša situaciju u kojoj se nalazi stanovništvo, je enormno porastao.

Autori: Matthias Sailer / Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: Jasmina Rose