Posljednji srpski “boj za Kosovo”

Razmišljalo se i o novoj promjeni granica

Interesantna je, s tim u vezi, u četvrtak objavljena studija Međunarodne krizine grupe (ICG), koja u svojim izvještajima, često, umjesto da opisuje, pokušava da vodi politiku.

Međunarodna krizna grupa u središtu sukoba vidi sjever Kosova. ICG procjenjuje da tamo živi 45.000 Srba koji ne žele da imaju ništa sa albanskom većinom i kosovskom državom, baš kao što je to svojevremeno bio slučaj sa Albancima na Kosovu.

Međunarodna krizna grupa navodi više mogućih rješenja za ovaj „zamrznuti sukob“. Jedno od njih je da se sjeveru da široka autonomija, sa regionalnim parlamentom, sopstvenom policijom, poreskom i carinskom službom. Kosovski Srbi to i onako već de fakto imaju.

Razmjena teritorija?

Njemački šef diplomatije Westerwelle je od Srbije zatražio da odustane od prijedloga rezolucije

Druga mogućnost je, a nju je i Međunarodna krizna grupa ranije sistematski odbijala – razmjena teritorija. Preševska dolina Kosovu – sjever Kosova Srbiji. Vrlo često je ukazivano na opasnost ove ideje. Kako bi na to reagovali Srbi i Hrvati u Bosni, Mađari u Vojvodini, Albanci u Makedoniji, Grci u Albaniji, Turci u Bugarskoj…? U šta bi se pretvorio Balkan? Međunarodna krizna grupa smatra da najnovija istraživanja pokazuju da razloga za strahovanja više nema. Bilo bi lijepo kada bi Međunarodna krizna grupa saopštila gdje su vršena ta „najnovija istraživanja“, ali to nije bilo moguće saznati.

Saznaje se samo da su zvanični Beograd i Priština Međunarodnoj kriznoj grupi potvrdili da su o razmjeni teritorija – makar razmišljali. Međutim mnogo realnije zvuči prijedlog da Srbija i Kosovo otvore stalna predstavništva u glavnim gradovima i započnu pregovore o projektima koji se tiču obje zemlje (saobraćaj, snabdijevanje strujom…) To će ionako kad-tad morati da urade kako bi ispunile uslov (dobrosusjedska saradnja) za ulazak u Evropsku uniju.

Za sada se nastavlja bitka Srbije za Kosovo. Srpski političari kažu da bi radije odustali od Evropske unije nego od Kosova. Pa neka tako i bude, rekli bi neki”, završava komentar u listu “Frankfurter Allgemeine Zeitung”.

Autorka: Dijana Roščić

Odg. ur.: A. Slanjankić