Hrvatski doseljenici i starački domovi

“Živjeti 30 godina, a poznavati svega 30 riječi“

No jedan od možda znatno važnijih razloga zbog kojeg hrvatski doseljenici ne žele ići u staračke domove u Njemačkoj krije se negdje sastvim drugdje. Riječ je naime o poznavanju jezika. "Jedan od problema je i taj što dio ljudi ovdje nikada nije naučio njemački jezik. I sada, ne može Hrvat otići u starački dom ako je ovdje živio 30 godina, a nije u stanju reći trideset njemačkih riječi. On se srami i samoga sebe i činjenice da ode u dom bez poznavanja jezika", naglašava Bilić.

Bilić: "Hrvatski doseljenici radije su se družili međusobno nego s Nijemcima, što je utjecalo na njihovo znanje njemačkog jezika"

Odgovornost za ovaj problem Bilić vidi u društvu, jer, nakon što su stranci, odnosno radna snaga došli u Njemačku na prvom je mjestu bio rad i samo rad. No isto tako, kaže on, doseljenicima je bilo lakše i jednostavnije družiti se međusobno nego s Nijemcima na radnom mjestu. Većina Nijemaca, živjeli oni u staračkim domovima ili ne, kao umirovljenici uživaju u putovanjima. Iskoristiti zasluženu mirovinu i obići mjesta i znamenitosti koja se nisu mogla vidjeti tijekom radnog vijeka. Hrvatski doseljenici po tom pogledu nisu ništa drugačiji, no ipak je važno naglasiti, ističe Bilić: "Oni itekako vole uživati, samo što ipak nemaju tu tradiciju putovanja."

U kojoj je zemlji grob bliže obitelji?

Časna sestra Justina godinama je živjela u Njemačkoj, gdje je radila i kao medicinska sesta. Prošle godine otišla je u mirovinu nakon čega se vratila u Hrvatsku. Sada živi u Tučepima u samostanu. Osim tradicije i poznavanja jezika, ona navodi i još jedan razlog zašto mnogi koji rade u Njemačkoj ne žele do kraja svog života i ostati u njoj.

Mnogi hrvatski doseljenici žele biti pokopani u svojoj domovini

"Oni ne žele biti sahranjeni u Njemačakoj. Ako obitelj i djeca žive u Hrvatskoj, a oni sami bez ikoga u Njemačkoj, onda se kao umirovljenici žele vratiti u domovinu, kako bi im nakon smrti djeca lakše mogla doći na grob. I kada se razbole i kada su u bolnici, oni se ipak iz bolnice žele vratiti u svoju domovinu prije nego što umru", priča sestra Justina. Umrijeti u vlastitom domu, kaže ona, želja je mnogih hrvatskih doseljenika. No jednu činjenicu važno je pri tome ne izostaviti. Naime, mnogi doseljenici i nisu tako mnogo upoznati sa staračkim domovima i često na njih gledaju kao na nešto nadasve strašno i hladno.

Upravo je toga svjesna i sestra Justina: "Starije generacije jednostavno nemaju pravu predodžbu o staračkim domovima." No ipak se polako osjete promjene u tom pogledu, kaže ona: "Starijim se osobama malo više otkrila slika o staračkim domovima, da oni nisu tako drastični, da u njima mogu normalno živjeti i družiti se s drugim osobama."

Dostojna starost bilo gdje da jeste

"Luksuzne staračke domove mogu si priuštiti samo rijetki"

Dolazimo i do slijedećeg problema, odnosno prepreke u pogledu staračkih domova - novac. “Hrvatski doseljenici u Njemačkoj previše su ponosni da bi dozvolili da obitelji za njih plaćaju staračke domove. Naime, njihove su mirovine suviše male kako bi si sami financirali domove“, naglašava Marko Bilić. U Njemačkoj postoje tri različite kategorije skrbi u staračkim domovima, ovisno o tome da li je riječ o osobi koja je u stanju sama brinuti se o sebi ili osobi kojoj je potrebna cijelodnevna njega.

Naravno, sukladno tome postoje i različite cijene, a one se kreću između 2.500 i 3.400 eura mjesečno. Prosječna mirovina u Njemačkoj iznosi, uključujući oscilacije, oko 1.000 eura mjesečno.

Luksuzne staračke domove, priča Renata König, mogu si priuštiti samo bogate osobe, osobe čija mirovina uistinu odgovara takvim standardima. No ako se ne ubrajte u tu skupinu onda: “Ako u dom dođete s normalnim osiguranjem ili bilo kojim drugim preko socijalne ustanove, onda, Bože moj, kako ti bude“, s razmišljanjem kaže medicinska sestra. Prosječna cijena smještaja u državnim staračkim domovima u Hrvatskoj iznosi oko 2.000 kuna, dok u privatnim od 5.000 kuna. Na kraju je ipak važno jedno naglasiti: bilo da se radi o mentalitetu, tradiciji, novcu ili poznavanju jezika, svatko ipak na prvom mjestu želi dostojno živjeti u starim danima.

Autorica: Marijana Ljubičić

Odg. ur.: Alen Legović