Crkva iz NDH-zijskih vremena?

Sada je na potezu država i ona se s takvim stvarima ne bi smjela igrati, smatra Boro Rkman iz SDSS-a: „Uvjeren sam da će država naći mehanizam, neću reći da zabrani ne samo osnivanje vjerske zajednice nego i udruge, ali stvar se može u nekom određenom momentu izmaći kontroli. Stvar nije dobra, i ne doprinosi upravo nekom pokušaju uspostavljanja tolerantnih i fer odnosa kakve svi želimo i kojima težimo u Republici Hrvatskoj.“ Rkman je siguran da "ozbiljna hrvatska država, pravno uređena država, neće dopustiti da joj se na posredan, ali vrlo jasan način prišivaju etikete koje su važile za državu koju nitko ne želi da se ponovi.“

Iguman Jelisej

Sve samo jeftina medijska pažnja?

Priopćenjem je na priču o obnovi Hrvatske pravoslavne crkve reagirala i Vladina Komisija za odnose s vjerskim zajednicama. Ustaštvo Komisija nikada nije podržavala, niti će podržavati, kao ni udruženja ili organizacije koje bi zagovarale ideologiju iz vremena NDH, navodi se u priopćenju. „A ja sam uvjeren da će se od takvog ponašanja ograditi i katolička crkva kojoj jedan dobar dio njih i pripada,“ kaže pravoslavni svećenik Đuranović, dok Kuzmič ističe: „Nije u interesu hrvatske demokracije, hrvatskog kršćanstva hrvatske ekumenske situacije da se sad pojavi jedna takva crkva.“ Đuranović misli da ova organizacija neće naići na neki ozbiljniji odjek u javnom životu, kao ni u duhovnom životu. SDSS-ovac Rkman drži da bi trebalo ignorirati takve ideje: „Vjerujem da dvojac izopćenog iz pravoslavne zajednice Jeliseja i gospodina Matanovića u cijeloj priči ne traži ništa drugo nego jeftinu medijsku pažnju kako bi plasirali svoje ideje. Jer ako im dajemo pažnju, podgrijavamo im njihove nade.“

Pri tom Matanovićeve riječi zvuče gotovo paradoksalno. „To nam je Beograd napravio reklamu. Uopće nismo očekivali toliko zanimanje javnosti, kako je to sad krenulo u vrlo kratkom vremenu da nije bilo beogradske televizije, svih novina, svih sajtova.“

Boro Rkman

Obnovitelji Hrvatske pravoslavne crkve – iako se pozivaju na tekovine NDH, vrlo umješno barataju suvremenim leksikom i nadaju se „da će hrvatska država i svekolika javnost njihovu namjeru doživjeti kao duhovnu potrebu dijela njezinih žitelja, u njoj spoznati čimbenik mira, vjerske i nacionalne tolerantnosti u skladu s europskom praksom.“ Odlučni su, kako kaže Matanović, u jednome: „Na našoj budućoj crkvi, pa makar je i ne imali – i pod bukvom će se održavat mise, al' će se viti hrvatski barjak.“ A tu je sljedeća razina na koju već računa ova skupina „vjernika i entuzijasta“, kako sami sebe nazivaju – objekti Srpske pravoslavne crkve koji bi, vjeruju, trebali pripasti njima. Na to upozorava i episkop Fotije: „Mi za njih imamo vlasničke papire, ali kod takvih ljudi to često nije dovoljno.“

Autor: Tatjana Mautner

Odg.ured: Željka Telišman