Obogaćuju austrijsku književnost, ali ipak neprihvaćeni

Svaka pjesma je svijet za sebe i jezik na kojem ona nastaje autor zapravo ne bira svjesno. Svako djelo reflektira utiske i utjecaje okruženja, kaže Marija Perić-Bilobrk, tako su i prve pjesme koje je ona u Beču napisala na njemačkom jeziku nastale zbog njene tadašnje gimnazijske ljubavi. Od tada je prošlo jedanaest godina, bečka gimnazijska ljubav je davna prošlost, a u okolini u kojoj živi Marija odavno primjećuje i mnogo šta drugo osim tinejdžerskih ljubavi. Tako je njena posljednja dvojezična zbirka pjesama „PoeSieja“, koliko ljubavna, toliko i angažirana.

Marija Perić-Bilobrk

„U toj mojoj posljednjoj zbirci pjesama imam jedan ciklus koji se zove 'O, moja Austrijo'. On ima jednu osnovnu tematiku, a to je kako je strancu u Austriji, kako se on snalazi, što doživljava itd. I te pjesme su upućene Austrijancima, da vide kakvo to iskustvo mi doživljavamo ovdje u Austriji, i da stvari nisu onakve kakvim ih oni vide. Zbog toga su te pjesme nastale na njemačkom jeziku“, kaže Marija Perić-Bilobrk.

Stereotip: Stranci su lijeni i bučni

Profesorica anglistike, slavistike i germanistike u Beču živi od 1992. godine i jedna je od onih pjesnikinja sa doseljeničkom pozadinom koje, osim na materinjem, pišu i na njemačkom jeziku. Objavila je već dvije zbirke poezije, a nedavno je u Beču objavljena i antologija „Und kein Wort Deutsch“ - književnost autora sa doseljeničkom pozadinom. Interesovanje austrijske javnosti za ovu vrstu književnosti očigledno raste, iako su stavovi o

Austrijsko društvo skeptično prema strancima

njoj često oprečni. Dok je jedni smatraju obogaćenjem društva i njemačkog jezika, drugi smatraju da se jezik time skrnavi. Marija Perić-Bilobrk o tome kaže da je pisanje zapravo traženje, i svako pisanje o nečemu je i pisanje o samom sebi i traženje samoga sebe.

„Pogledamo li to kroz prizmu autora stranaca u austrijskom društvu koje je prema strancima dosta skeptično i u kojem važe stereotipi da su stranci lijeni i bučni, da ne poštuju zakone, da iskorištavaju austrijski socijalni sustav, onda je i to pisanje traženje sebe i svog novog identiteta u tom okruženju. Jer pitanje identiteta je zapravo pitanje ko sam i što sam i što je sve ovo što se sa mnom i oko mene dešava. Sa druge strane i Austrijanci u toj novoj situaciji moraju tražiti iste odgovore. Tako je to proces koji jednostavno traje“, kaže Marija Perić-Bilobrk.

Na sljedećoj stranici: Austrijanci naš jezik poistovjećivali sa svađama u tramvaju