Lisabonski sporazum postao noćna mora?

Sukobi između zemalja članica i Parlamenta tek su počeli

Zdanje Europskog parlamenta u Strasbourgu

Van Rompuy svjestan je kako ima potporu šefova država i vlada, dok Barroso više nije siguran u potporu svoje politike. Naime, Barroso se kod šefova država i vlada dodvoravao samo do onog trenutka kada je dobio drugi mandat predsjednika Komisije. Sada, odjednom Barroso otkriva svoju "ljubav“ prema Europskom parlamentu. Ovaj portugalski političar je pak sklopio savez koji bi mogao imati kobne posljedice. Kako bi dobio potvrdu za svoju novu Komisiju, Europski parlament je od Barrosa dobio ne samo neku vrstu inicijalnog prava već i punu transparentnost u slučajevima kršenja sporazuma te sudjelovanje u pripremi međunarodnih sporazuma.

Barroso je otišao "predaleko“, reći će mnogi. Bit će tu još velikih sukoba i problema sa šefovima država i vlada, izjavio je jedan ministar za europska pitanja. Vlade već sada optužuju Europsku komisiju kako nedovoljno surađuje oko sastava Europske diplomatske službe. Ovu službu trebala bi koordinirati Catherine Ashton, nova ministrica vanjskih poslova Unije. Međutim, u Vijeću ministara vanjskih poslova šefovi diplomacija doživljavaju Ashton prije svega kao predstavnicu Europske komisije. Ministri nisu skrivali svoju ljutnju kada su doznali da je Ashton za novog veleposlanika EU-a u Washingtonu odredila João Vale de Almeidu, bliskog suradnika Jose Manuela Barrosa.

Poslužila se trikom, jer je pozicija bila sloboda još prije stupanja na snagu Lisabonskog sporazuma - i time je Komisija prešla preko suodlučivanja Vijeća. Neposredno prije toga, oko 50 ureda Europske komisije koji se nalaze širom svijeta postali su predstavništva EU-a. O tome nisu ništa znale zemlje članice.

Kuca li sada srce Europe u Parlamentu?

Sada je počeo i sukob između zemalja članica i Europskog parlamenta. Prvi sukob je odbijanje sporazuma oko Swifta, kojim Komisija i zemlje članice žele ozakoniti prepuštanje bankovnih podataka SAD-u u svrhu borbe protiv terorizma. "Vijeće je mislilo da ćemo reagirati kao uvijek", rekao je šef europskih zelenih. Međutim, u Europskom parlamentu jedan odbor za drugim shvaća da sada ima mogućnost blokiranja, ali i mogućnost suodlučivanja. Zemlje članice zapravo nemaju mogućnosti vršenja pritiska na Europski parlament, pa nije ništa čudno što se sada Parlamentu dodvorava Barroso. Prije tjedan dana na velikoj fešti europskih pučana Barroso je izjavio kako kod 99 posto svih odluka EU-a sada mora pristati i Europski parlament. Što to sada znači? Kuca li sada srce Europe u Parlamentu?

"Njegova je namjera da srce Europe postane Europsko vijeće", poručuje veleposlanik jedne članice. Zbog toga je i zastupanje EU-a prema vani postalo još složenije. Pored Barrosa i nekoliko šefova država i vlada ubuduće će na summitima skupine zemalja G20 sudjelovati i Van Rompuy. Za razliku od nes(p)retnog Sporazuma iz Nice iz 2000. godine nitko u Bruxellesu ne vidi priliku započeti novu raspravu o Europskom ustavu, odnosno novom sporazumu. Sporna pitanja postupno će se pojasniti na primjerima donošenja konkretnih odluka.

Nova Europa

Zastava Europske unije

Od 1. prosinca 2009. šefovi država i vlada 27 članica EU-a okupljeni su u Europskom vijeću kao zasebnu instituciju koju vodi Herman Van Rompuy. On je izabrani stalni predsjednik. U Lisabonskom sporazumu nije određeno kada Van Rompuy, a kada predsjednik Komisije Barroso Europsku uniju predstavljaju prema vani. Europski parlament dobio je još 40 područja politike u kojima ima pravo suodlučivanja. To znači da Parlament i kvalificirana većina zemalja članica moraju prihvatiti određene prijedloge.

Najvažnija novost je da se odluke za unutarnju politiku i pravosuđe donose većinskom odlukom te da pojedine države više ne mogu uložiti veto. Diplomatsku službu Europske unije čine zajednički Vijeće i Komisija. Iza kulisa vode se žestoke borbe oko funkcija. Odgovorna za europsku diplomatsku službu je visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku Catherine Ashton, koja već tjednima vodi teške sukobe s ministrima vanjskih poslova zemalja članica.

Autor : Alen Legović, Bruxelles

Odg. urednica: Marijana Ljubičić