Dugo su se članice EU-a borile za Lisabonski sporazum, ali samo sto dana nakon stupanja na snagu polako se trijezne glave, nestaje prvotno oduševljenje. Za mnoge Lisabonski sporazum već sada ima gorke posljedice.
Sto dana nakon stupanja na snagu Lisabonskog sporazuma
Nedavno je Michael Froman boraveći u Bruxellesu kao posebni izaslanik američkog predsjednika Obame, u krugu stalnih predstavnika zemalja članica EU-a postavio vrlo jasno pitanje: Nakon stupanja na snagu Lisabonskog sporazuma, da li je donošenje odluka sada postalo jednostavnije? Europski diplomati počeli su se izvlačiti, nitko nije htio dati jasan, pozitivan odgovor. Samo nekoliko dana nakon tog sastanka predsjednik Obama je otkazao svoj dolazak na summit EU-SAD, predviđen za svibanj. Možda je ovaj primjer previše slikovit, ali činjenica je sljedeća: Europska unija je dobila svoj proslavljeni i toliko željeni Lisabonski sporazum, ali Unija nije postala niti malo jednostavnija.
Ceremonija potpisivanja Lisabonskog sporazuma 13. prosinca 2007.
Kakvog li otrežnjenja! Godinama se pregovaralao, a cilj je bio Europu učiniti odlučnijom, demokratičnijom od ostatka svijeta. I sada, samo tri mjeseca nakon stupanja na snagu Lisabonskog sporazuma nestalo je oduševljenje. Europska komisija pod vodstvom predsjednika Barrosa, zatim Europsko vijeća ali i Europski parlament, sve tri institucije vode bitku za moć, utjecaj i raspodjelu uloga. Trenutno prolazimo fazu testiranja, komentiraju politički promatrači dodajući kako je mnogo toga što se promijenilo potcijenjeno. Ova faza testiranja mogla bi trajati godinu do čak tri godine, smatra šef europskih zelenih Cohn-Bendit.
Nitko nije bio spreman na ovako nešto. Sredinom prosinca prošle godine njemačka kancelarka Merkel bila je uvjerena da će se sada EU posvetiti velikim političkim izazovima.
Sporazum iz Lisabona - puka želja ?
Lisabonski sporazum samo kao puka želja? Uistinu, za Europsku uniju je počelo novo doba, doba bavljenja samom sobom, institucije su odjednom jedna protiv druge, svaka tvrdi da upravo ona ima sada više utjecaja u Europi.
Postupno se otkrivaju gubitnici. Prvi su bili ministri vanjskih poslova. Za razliku od prije tri mjeseca, šefovi diplomacija više ne smiju sudjelovati na sastancima na vrhu. Europskom je vijeću trebalo samo nekoliko minuta da donese takvu odluku. "Mnogi ministri vanjskih poslova srčano su se zalagali za Lisabonski sporazum, ali očito ga nisu dobro pročitali", s podsmijehom glase briselski komentari.
Između Barrosa i Van Rompuyja žestoka borba za vlast
Španjolski premijer Jose Luis Rodriguez Zapatero
Idući gubitnik je José Luis Zapatero, premijer Španjolske, zemlje koja u prvoj polovici ove godine predsjedava Europskom unijom. Kao i njegove kolege, premijeri zemalja koje su prije Španjolske predsjedavale Unijom, i Zapatero je imao velike planove. Međutim, o načinu rada Europskog vijeća sada više ne odlučuje Zapatero već stalni predsjednik Europske unije, Herman Van Rompuy koji predsjedava svim summitima. Samo dva puta, nakratko, zasijao je Zapatero velikim nastupom u impozantnom madridskom kazalištu Teatro Real i na zdanju Europskog vijeća velikim slovima stoji logo španjolskog Predsjedništva.
Otkazivanje dolaska Obame na summit u Madrid bilo je neugodno prije svega za Zapatera, jer je on taj termin već najavio, a da još nije imao službeni pristanak američke strane o dolasku Obame. Zapatero je čak 11. veljače na izvanrednom sastanku na vrhu s ostala 24 premijera morao čekati da Merkel i Sarkozy postignu dogovor s grčkim premijerom Papandreouom o solidarnosti Unije s Grcima. U javnim nastupima u ime EU-a Zapatero se ne pojavljuje, već Van Rompuy i Barroso.
Glavni suparnici su predsjednik Europske komisije Barroso...
Međutim, između Barrosa i Van Rompuyja, dakle između Komisije i Vijeća vodi se zapravo prava bitka za moć i prevlast. U posljednjih nekoliko godina "Mister Europa" bio je Barroso i sada s Van Rompuyjom dobiva konkurenciju. Zasad Barroso ne čini ništa da bi oduzeo pozornost koju trenutno uživa Van Rompuy. Međutim, na velikom slavlju europske demokršćanske i konzervativne stranačke obitelji (EPP) Barroso je bio u centru pozornosti. Održao je govor na čijem je koncu uzviknuo "Viva Europa".
Još pola sata nakon govora Barroso se nalazio na pozornici i pozirao fotografima i kamerama, odgovarao na pitanja novinara, dok se Van Rompuy nalazio u pozadini okružen nekolicinom posjetitelja, a kamerama ljubazno pokazao put u drugom smjeru.
...i stalni predsjednik EU-a Van Rompuy