Ukrina vas poziva na odmor i "talas terapiju"

„Pozdrav iz Dervente“ – razglednica je koja bi prije ličila na „Pozdrav sa Korčule“ ili nekog drugog primorskog mjesta. Barba Meho jedan je od prepoznatljivih derventskih likova. Rođen i odrastao na Ukrini, na plaži Patkovača. U prugastoj plavo-bijeloj majici, sa kapom, bradom i malo dužom kosom – tipičan mornarski „stajling“. Na pristaništu izgrađenom od velike traktorske gume i sa drvenim stepenicama koje vode u malu Mehinu kuću, privezana su tri čamca. Četvrti je u vožnji.

Gorka je marka na vodi

„Radio sam u tvornici Ukrina, plata slaba, a ja sam ovdje na rijeci rođen, odrastao… Odlučio sam kupiti čamac, jedan, pa drugi. Odvraćali su me, ko će to voziti, nema od toga ništa. Ali, malo po malo, dogurao sam do 25 čamaca. U zlatno doba mogao sam zaraditi za vikend tvorničku platu“ – govori barba dok u znak dobrodošlice sipa kafu derventskom slikaru Saši Bogdanu.

„Kada je počeo rat, nikome nije bilo do toga, napustio sam Derventu i Patkovaču prvi put u životu. Evo, sada sam ponovo tu, imam četiri ispravna čamca. Izdajem pomalo, ali gorka je ta marka na vodi.“

Specijalni popust za zaljubljene

Ispred Barbine kuće na obali Ukrine, na klupi, pored bicikla sjede Jelena Samardžija i Vladimir Pauzarević. Ovdje su svaki dan kada je lijepo vrijeme. Uživaju, zabavljaju se. Kažu da često dobijaju popust za vožnju, ali nije rijetkost i da Barba počasti vožnjom po Ukrini.

„Zaljubljeni, zaljubljeni....“ - naglašava Meho dok se oči cakle. „Uzmu vožnju, ali u oblacima su, k'o mladost. Njihov sat traje 120 minuta najmanje. U oblacima su, oni ne znaju ni koliko su ostali. Ali, šta ćeš...“ – smije se.