"Pakleni momak" slavi 65. rođendan

Ova legenda, pisac pjesama, arhitipski divlji roker će dostići značajnu dob, samo nekoliko mjeseci poslije rođendana Micka Jaggera (Mik Džeger), koji je u julu također napunio 65. godina.

„On želi to da sačuva za svoju privatnost“, bilo je sve što je njegov glasnogovornik rekao na pitanje kako će muzičar obilježiti svoj 65. rođendan.

Magazin Rolling Stone ga je svrstao među prvih deset svjetskih gitarista. Čupava zvijezda je dokazala izvanrednu vitalnost u svom životu u kojem je zloupotrebljavao razne supstance. Sam Keith Richards (Kejjt Ričards) objašnjava iz svog ugla da je njegovo tijelo bilo jedna vrsta laboratorija.

Muzika još uvijek glavna preokupacija

Richards je prošle godine završio sa svjetskom turnejom Rolling Stonesa i nastavio je komponovati muziku, iako je njegova slika paklenog momka i dalje jako istaknuta njegovim nedavnim nastupima u reklami koju je napravio Louis Vuitton.

Šta je mit, a šta stvarnost?

Mitovi koji ga okružuju podsjećaju na snagu, posebno ojačani pričama o njegovom padu sa drveta kokosa na ostrvu Fidžiju 2006. godine.

Za njega se priča kako je pepeo iz urne nakon smrti svog oca pomiješao sa kokainom i šmrkao. Ili još, za nešto mlađe, verzija kako je Keith Richards reinkarnacija kapetana Jacka Sparowa (Džek Sparou) iz fimskog serijala „Pirati sa Kariba“.

Rođen u četvrti bluza

Rođen 18.decembra 1943. godine u Dartfordu, u istočnom Londonu, Richards je bio upućen u svijet bluza od strane svoje majke.

1960. godine sreo je Micka, u srednjoj školi, a malo poslije i Briana Jonesa (Brajan Džons), kada su oformili Rolling Stones, nazvan po pjesmi Muddyja Watersa (Madi Voters).

Svoj mladalački rad su okrunili pjesmom „I can’t get no satisfaction“. Richards kaže kako mu je gitarski rif ove pjesme „sam došao“ u sred noći.

Kokain „samo poslije jela“

Bilo kako bilo, s talentom je išla i zbrka. Kako je rastao uspjeh, tako je rasla i njihova reputacija „paklenih momaka“ sa čestim neredima na koncertima, kao i brojne drogeraške epizode u koje su bili uključeni Keith Richards i Brian Jones koji je umro 1969.godine.

U razgovoru koji je objavljen ove godine u magazinu „Esquire“ , Richards je bio upitan o svom uzimanju kokaina, na šta je odgovorio:

„Nakon prve manijačke godine uzimanja „bjelog“, kokain sam počeo uzimati samo poslije jela“.

1967. godine Richards i Jagger su završili u zatvoru, iako su tužbe protiv njih bile odbačene i poništene. Za Keitha je ovo bio početak bliske veze sa drogom što je sadržano u njegovoj rečenici „Moje tijelo je bila neka vrsta laboratorije . Želio sam da vidim dokle mogu ići“.

„Nemam problema s drogom, samo s policijom“

U ovom ludilu pratila ga je Anita Pallenberg, bivša djevojka Briana Jonesa, sa kojom je Keith dobio troje djece, od kojih je jedno umrlo kao novorođenče. Također, ima još dvoje djece sa Patti Hensen (Peti Hensen), koju je oženio na svoj 40. rođendan 1983. godine.

1977. godine Keith Richards je uhapšen u Kanadi zbog posjedovanja heroina, ali je bio pomilovan i upućen na rehabilitaciju zajedno sa Pallenbergovom.

No ovaj „predah“ je kratko trajao , kao što je to malo poslije Keith formulirao: „Nisam nikada imao problem sa drogama, uvijek sam imao problem sa policijom.“

"Some girls" - album za istoriju

Nakon kanadske epizode, Rolling Stones su se vratili 1978.godine sa albumom „ Some girls“, što mnogi smatraju njihovim najboljim albumom ikada, a u ranim osamdesetim Jagger je pomjerio njihov rad više prema popularnom, modernom zvuku, što se Keith Richardsu nije sviđalo.

Solo albumi ugrožavaju opstanak "Stonesa"

Budućnost benda je izgledala tmurno kada je 1985. godine Jagger započeo solo karijeru. Tri godine poslije i Keith Richards je izbacio svoj solo album „Talk is cheap“ koji je bio dobro primljen od strane publike, mada to nije bio prvi njegov solo projekat. Prije toga,1978. godine, izdao je verziju „Run Rudolph Run“ koju u originalu potpisuje Chuck Berry.

„Come back“ krajem osamdesetih

Ali priča o raspadu benda je bila preuranjena i Rolling Stones se vraća 1989. godine s novim albumom “Steel Wheels“ koji je ustvari bio početak ogromne svjetske turneje. Čak i poslije 2002. oni su nastavili sa produkcijom i „živim svirkama“. Sam Richards je realizirao nekoliko pjesama iz njegovog kataloga , a tu je sugerirao da su to pjesme planirane za album koji se sluša lagano.

Upitan u razgovoru za magazin GQ 2008 godine o njegovom stalnom plesu sa smrti, on je dodao „ Bilo je dosta prilika da se predam tom duhu, ali mi je to izgledalo kao vrlo jeftin način da izađem iz igre“.