Černobil - 22. godišnjica

Najbliži nukleranom reaktoru U Černobilu, kada je on 1986. doživio havariju bili su žitelji gradića Pripjat. 50 ooo stanovnika u roku od 36 sati poslije eksplozije reaktora iseljeno je u obližnji Kijev. Mnogi i danas osjećaju posljedice zračenja, a njihov Pripjat još uvijek smatraju svojim zavičajem u kojise niko nije vratio. Traume zbog toga su kod mnogih neizliječene.

Vožnja turističkih grupa kroz opustošeni Pripjat, danas,gdje još stoje ostaci nekadašnjeg naselja zaposlenih u atomskoj centrali Černobil. Ovdje već 22 godine niko ne živi. Divlje ruže izrasle su u žbunju pored puta. Na šestom spratu jedne zgrade procvjetala je,čak, divlja kruška. Na ulicama raste visoki korov, a na trgu koji je gradjen za Prvomajsku proslavu 1986. još i danas stoji zardjali džinovski točak. Ali, tada je upravo eksplodirao četvrti blok Atomske elektrane u Černobilu.

Pripjat je evakuisan. Medju 50 000 ljudi koji su izgubili svoj zavičaj je i 68-godišnji Viktor Haidak. Nekada krupan čovjek s od stotinu kila, danas je samo sjenka sebe samog:

„Preživio sam dva srčana infarkta i jednu operaciju zbog dobijenog raka. Od nekadašnjih 100 hila ostalo je 66. Brojim dane i godine koje su mi preostali“

Danas ovaj slabašni čovjek živi u kijevskom četvrti Troješnja, gdje je evakuisano na hiljade žitelja Pripjatja. Prostor dijeli sa suprugom Lidijom, najmladjim sinom Nikolajem i najstarijom kćerkom i njenom familijom - njih šestoro u 42 kvadrata.

Viktor i njegova dva starija sina pomagali su prilikom eksplozije atomskog reaktora u Černobilu. Danas trpe teške posljedice koje dijele zajedno sa hiljadama drugih. Otac Viktor priča dalje:

„U našoj zgradi bilo je smješeno 36 porodica iz Pripratja.

Danas je preostalo svega 11 muškaraca iz tih familija,

a četvorica su teško bolesna - rak“

Viktor Haidak dobija preračunato 130 eura invalidnine. Tako je uslijed raka na želucu familija prikupljala novac za njegovu operaciju, prije dvije godine.

Država Ukrajina je zaboravila na nas žali se Viktor.

I danas sanja nesreću u Černobilu, ali i svoj nekada lijepi zavičaj sa 70-tak sela, koja su obuhvatala površinu ravnu teritoriji jednog Luksemburga. Nedavno je sa porodicom posjetio mjesto ekpslozije reaktora četiri, koji je strogo ogradjen u okrugu od 30 kilometara, gdje i danas postoje opasnost zagadjenja usljed zračenja atomskih elemenata.

Ipak, u neka sela okruga ljudi su se posljednjih godina vraćali.

Ukrajinska vlast na to zatvara oči, jer zna da su došli tu skončati život. Supruga Lidija je fotografisala nekadašnju zgaradu u kojoj su živjeli, kao i Kliniku u kojoj je rodjen najmladji sin Nikolaj. Sjećajući se nedavne posjete Černobilu i Pripratju kaže:

„Bilo je jako dirljivo. Ništa nije kao nekada.To je sada jedno stratište na kojem ništa od života nije preostalo“

Ali familija Hajdakovih se ne predaje. Nikolaj je bio beba kada se dogodila eksplozija reaktora u Černobilu. Danas ima 22 godine i student je informatike:

„Želim postati programer. Da bi finansirao studije radim kao administrator u razradi projekata. Znam da sam bolestan, ali pokušavam živjeti i preživljavati, jednostavno, ne misliti na bolest“

U naručju Nikolaj drži rodjaku Nadeždu. I ova dvogodišnja djevojčica nije zdrava. Zato su joj dali ime Nadežda - na ruskom to znači - Nada!