SAD i Turska zatvaraju nebo iznad Sirije?

„Planiranim uvođenjem zone zabrane letenja iznad Sirije, SAD i Turska prijete sirijskom režimu i demonstriraju da su složne“, piše „Rheinische Post“ i nastavlja: „Američka ministrica vanjskih poslova Hillary Clinton zna koliko je sirijskoj opoziciji hitna zapadna vojna akcija – kao u Libiji ili Bosni. Najavom da je svjetska sila (SAD) temu intervencije uzela ozbiljno, Clintonova protivnicima režima signalizira da nisu sami. Vladi u Damasku i njenim saveznicima u Moskvi i Pekingu je ovo upozorenje da im SAD neće dozvoliti da utiču svojim blokadama u Vijeću sigurnosti UN-a. U međuvremenu se treba povećati tajna pomoć Zapada sirijskoj opoziciji. Sve su češći izvještaji o tome da se Siriji preko Turske dostavlja oružje. Na drugoj strani Iran podržava snage Asadovog režima. To znači da obračun Turske i Irana sve više postaje stvarnost“, piše komentator lista „Rheinische Post“.

Kantonizacija Sirije?

„Kraj Asadovog režima se približava, a samim tim i brdo problema“, piše komentator lista „Süddeutsche Zeitung“ i nastavlja: „Jedna od najmračnijih perspektiva je slom kompletne državne strukture. Sirija bi se, kao i Liban, mogla podijeliti na kantone, koje bi kontrolisali predstavnici konfesija i etničkih grupa. Svaka grupa bi u tom slučaju imala svog vlastitog finansijera i isporučioca oružja. Takvi izgledi su doveli SAD i Tursku da budu jedinstvene – one žele pomoći pobunjenicima, ali bez `otvorene` intervencije. Još uvijek razmišljanju o uspostavljanju zone zabrane letenja. Međutim, planovi za uspostavljanje jedne takve zone su svakog mjeseca sve konkretniji. Za pobunjenike u gradu Aleppo je svaki dan ostanka na njihovim položajima jedna vrsta pobjede. Međutim, pobunjenici su protiv vazdušnih napada bespomoćni“, konstatuje komentator lista „Süddeutsche Zeitung“.

Njemačka za političko rješenje

List „Tagesspiegel“ piše da je uspostavljanje zone zabrane letenja u Libiji pomoglo pobunjenicima u toj zemlji. „Jedan takav korak bi značio otvoreni vojni napad što je Zapad do sada pokušavao spriječiti. Osim toga, napetost sa Rusijom i Kinom bi mogla dovesti do sprečavanja uvođenja UN-ovih sankcija predsjedniku Asadu. Njemačka vanjska politika i dalje je za političko rješenje, dakle vladu nacionalnog jedinstva u kojoj bi bili predstavnici svih etničkih i vjerskih grupa. Međutim, što se više govori o vojnoj intervenciji, u Siriji su sve manje šanse za mogućnost uticaja iz vana. Za takvo nešto na Zapadu nema niti spremnosti niti mandata Vijeća sigurnosti UN-a. Zbog toga samo ostaju: humanitarna pomoć, dalji pritisak na režim i priprema za 'worst case' scenario u koji spada i upotreba hemijskog oružja, da li od strane Asadovog režima ili islamista“.

Autor: Mehmed Smajić

Odgovorna urednica: Zorica Ilić