1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Njemački izborni zakon protuustavan

25. juli 2012

Novi izbori u Njemačkoj bi se trebali održati već na jesen iduće godine, ali Savezni ustavni sud je trenutni izborni zakon proglasio protuustavnim. Problem je izuzetno složena regulativa koja stvara apsurdne rezultate.

https://p.dw.com/p/15eWh
Foto: picture-alliance/dpa

To znači da se zastupnici hitno moraju dogovoriti o novom zakonu i to u doba kad su u svim strankama već počela razmišljanja i računice kako da se osvoji što više zastupničkih mjesta na jesen 2013. U pravilu, teži se da o izbornom zakonu postoji konsenzus svih parlamentarnih političkih stranaka, ali i zbog potpuno različitih interesa i zbog finesa njemačkog izbornog zakona - to izgleda doista kao nemoguća misija.

Teško razumljivo i Nijemcima

Finese njemačkog izbornog zakona su toliko složene da ga zapravo ne razumiju ni mnogi Nijemci. Strancima je bolje da to ni ne pokušaju: neki ključni termini su čak i na Wikipediji opisani dugim tekstom - samo na njemačkom. Ali u osnovi, to nije tako komplicirano ako se ima pred očima namjera očeva njemačkih zakonskih propisa.

Bundestag
Stranke već počele računati kako da osvoje što više mandata u BundestaguFoto: picture-alliance/dpa

Načelno, postoje dva izborna sustava. Prvi je razmjerni ili proporcionalni u kojem se broje svi glasovi koje je dobila neka stranka i onda, prema stranačkim listama, sve stranke koje su prešle izborni prag, šalju u parlament toliko zastupnika koliko su osvojile glasova. Problem je da to često stvara (pre)veliko šarenilo u parlamentu gdje je, kao što trenutno vidimo u Nizozemskoj, gotovo nemoguće stvoriti stabilnu vladu.

Drugi je većinski sustav koji se često zove i "Winner takes all" - pobjednik (izbornog okruga) odnosi sve. Izraz nije slučajno na engleskom, jer se tako bira u Velikoj Britaniji. On pak stvara drugi problem: male stranke jedva da ikada pobjeđuju u nekom okrugu, tako da se u parlamentu ne čuju glasovi i drugih političkih stremljenja osim "velikih" stranaka.

Njemačka zapravo ima - dvostruke izbore!

Njemačka je odlučila krenuti trećim putem - i kako je još jednom utvrdio Ustavni sud, opet se spotakla na složenosti vlastitog sustava. Jer tu se želi kombinirati oba sustava najjednostavnijim načinom: zapravo se u Njemačkoj istovremeno održavaju DVOJI izbori za isti parlament i birači daju DVA glasa. Jednim praktično biraju po većinskom sustavu - kandidata koji će, po njihovom mišljenju, najbolje zastupati njegovu izbornu jedinicu, ali onda ispunjavaju još jedan listić gdje svojim "drugim glasom" biraju stranku. Prema postotku osvojenih drugih glasova stranke šalju u parlament svoje zastupnike po razmjernom sustavu.

Symbolbild Wahlen Deutschland Bundestagswahlen 2009
Foto: DW

I sad počinje prava komplikacija: jer tim "dvostrukim" glasovanjem može biti i mnogo više pobjednika i zastupnika u parlamentu. Jer ako se građanima sviđa neki kandidat - ali ne glasuju toliko za njegovu stranu, onda će u Bundestag ući i pobjednici izbornih jedinica i onoliko zastupnika koliko je stranka osvojila glasova. Taj "višak" se pak zove "prekobrojni mandati" (Überhangmandate) i već to stvara dovoljno problema.

Dva glasa - i dvostruko veći parlament?

Jer jednostavnom računicom da svaki građanin bira dva puta znači i da se tim "prekobrojnim mandatima" i broj zastupnika u parlamentu - u posve apstraktnom modelu kad bi svi birali kandidate jedne stranke i protivničku stranku - može biti praktično duplo veći. To bi onda stvorilo lijepu gužvu u plenarnoj dvorani Bundestaga u Berlinu (kao i u tamošnjoj kantini i nužnicima) - ali i to bi se još nekako moglo podnijeti, jer to nije politički problem.

Politički problem bi mogao nastati na drugi način: činjenicom da je Njemačka federalna država, sastavljena od šesnaest saveznih pokrajina. Izbori se naravno provode na pokrajinskoj razini i zamislimo da na primjer samo svi birači Bavarske biraju samo socijaldemokratskog kandidata, ali konzervativnu stranku. Na taj način bi i u Berlinu odjednom bilo dvostruko više zastupnika iz Bavarske nego što joj to pripada po njezinom broju stanovništva.

Više glasova - manje zastupnika

Zato postoji "ukupni saldo" koji se ne može prijeći - i koji onda stvara pravi politički problem zbog kojeg se uključio i Ustavni sud: stranka koja je na taj način ("prekobrojnim mandatima") osvojila višak mjesta u parlamentu, to mora "platiti" u nekoj drugoj saveznoj pokrajini gdje će onda izgubiti određeni broj zastupničkih mjesta. U određenim okolnostima, tako se stvara apsurd: da bi neke stranke dobile VIŠE zastupnika da su osvojile MANJE glasova birača (tako je primjerice bilo na ponovljenim izborima u Dresdenu 2009. godine).

To nije tek puka izborna kombinatorika, nego i jasna strategija prije svega velikih stranaka. Upravo su kršćanski demokrati Angele Merkel na izborima 2009. osvojili 24 dodatna zastupnička mjesta takvim "prekobrojnim mandatima" i zato stranka njemačke kancelarke nije željela mijenjati izborni zakon. Zapravo, niti socijaldemokrati ne žure s promjenama: prošli put je CDU "zaradio" više mandata, ali u dijelu izbora gdje "pobjednik nosi sve" i SPD često profitira na taj način.

Vruća tema za malo vremena

Naravno da se već u svim strankama uvelike razmišlja o predstojećim izborima i o modelu kojim bi osvojile najviše mandata. Manje stranke - zeleni, stranka ljevice, ali i liberali - skloni su modelu da se izjednače rezultati oba načina glasovanja, dakle da ako neka stranka "zaradi" prekobrojni mandat, da to onda "plati" tako da u parlament uđe pobjednik izborne jedinice umjesto zastupnika sa stranačke liste.

Ustavni sud zapravo ne misli niti da je to rješenje: on dopušta određenu razliku u broju zastupnika osvojenih prema postotku naklonosti stranci, ali smatra kako ne bi trebalo biti više od ukupno 15 "prekobrojnih" u parlamentu. U svakom slučaju, to je problem koji treba hitno riješiti - i koji jamči vruću političku jesen godinu dana pred izbore u ovoj zemlji.

Autor: Anđelko Šubić

Odgovorna urednica: Marina Martinović