Nogometni brak iz interesa

Na početku je sve zvučalo sjajno. "Zajedno pisati povijesti", to je bila namjera poljskih i ukrajinskih suorganizatora Europskog nogometnog prvenstva 2012. nakon što im je UEFA (Europska nogometna federacija) dodijelila pravo domaćinstva prije pet godina.

EURO je dobio veliku simboličnu vrijednost i za cijeli istok Europe, po prvi put nakon sloma komunizma u toj se regiji održava ovako veliki sportski event (naslovna fotografija: maskote EURA).

Na početku su Poljaci i Ukrajinci bili poput složne braće. Susjedne zemlje bile su praktično jedinstvenog mišljenja oko svih važnijih pitanja. Varšava i Kijev htjeli su isprofilirati Poljsku i Ukrajinu tijekom smotre najboljih euro-nogometaša kao moderne države. Poljaci su otišli i korak dalje.

Preko EURA su Ukrajincima htjeli popločati put u Europsku uniju.

A sad? Što se događa pet godina nakon početka nogometne avanture? Od dobrosusjedske ljubavi nema više ni "lj"! Za sve je kriva - Ukrajina i gorka ukrajinska realnost. Već nekoliko mjeseci državni predsjednik Viktor Janukovič gura svoju zemlju u političko zaleđe. A Poljaci bespomoćno promatraju kako ih susjedi pokušavaju također gurnuti i ponor.

I to isti oni susjedi za čiji su se ulazak u Europsku uniju godinama zalagali, iz gospodarskih i geopolitičkih razloga.

Tuskovi apeli

Zajednička organizacija EURA za vladu u Varšavi je već odavno problem. U Europi je izbila bura protesta zbog načina na koji se ukrajinski režim odnosio prema teško oboljeloj šefici oporbe Juliji Timošenko. Poljski premijer Donald Tusk upozorio je susjede u Kijevu da će "ugled Ukrajine pretrpjeti ogromnu štetu" ukoliko se ne popravi stanje zatočene bivše ukrajinske šefice vlade.

Za sada Tuskovi apeli nisu urodili plodom. Nakon što su brojni europski političari iz protesta zbog "slučaja Timošenko" otkazali put u Ukrajinu tijekom EURA, Tusk je, valjda da bi zaštitio i samog sebe kao domaćina Europskog prvenstva, napomenuo da bojkot EURA nije baš najbolja ideja.

Uoči EURA se puno pisalo i pričalo o korupciji u kontekstu izgradnje novih stadiona, kritiziralo se probleme u podizanju infrastrukture. Ali sve te priče bile su vezanu uglavnom samo uz Ukrajinu. Iako i Poljska ima svojih problema: rasističke huligane ili drastični porast cijena u hotelima uoči početka turnira.

No, o poljskim se aferama nije pričalo tako glasno kao o ukrajinskim.

Poljaci se ionako nalaze u nezahvalnoj ulozi. Zemlja koja je u prošlosti itekako krvarila pod komunističkim režimom sve dok se teškom mukom nije izborila za demokraciju i slobodu, sada bi trebala "šlepati" suorganizatore Ukrajince - koji nogama gaze upravo te vrijednosti.

Za razliku od zajedničke organizacije Europskog prvenstva 2000. (Nizozemska i Belgija) ili 2008. (Švicarska i Austrija), koji su bili proizvod dobrih i tijesnih susjedskih odnosa, veza Poljske i Ukrajine nije ništa više od nogometnog braka iz interesa.

"Šuplje" parole

Poljaci su uzorno iskoristili šansu koja im se pružila kao domaćinu EURA. Nacija koju se nazivalo "siromasima Europe" danas je pozitivni primjer razvoja i tranzicije. Ministarstvo vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke javno hvali pozitivni gospodarski razvoj u Poljskoj proteklih godina, i to unatoč dužničkoj krizi u eurozoni (čiji član Poljska tek treba postati).

U izgradnju stadiona i infrastrukture Varšava je uložila 35 milijardi eura. Europska komisija predviđa da će u 2012. Poljska zabilježiti najveći rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) u cijeloj Europskoj uniji.

"Ne raspolažemo samo s predivnim stadionima, velebnim aerodromima, novim prometnicama i kolodvorima, još je puno važniji ugled koji bi Poljska mogla osvojiti u očima stotina milijuna ljudi pred TV-ekranima i stotinama tisuća gledatelja na stadionima", kaže poljski premijer Tusk. I dodaje:

"Cijeloj Europi i cijelom svijetu ćemo pokazati da je Poljska odlično mjesto, mjesto na kojem se događaju velike stvari, mjesto na kojem žive veličanstveni ljudi i mjesto na koje se isplati još jednom doći!"

Slične se parole može čuti i iz Ukrajine. Ali nekako su ukrajinske parole "šuplje". I više je nego upitno može li se tijekom EURA spasiti dobrano srozani ugled bivše sovjetske republike? Ukrajinci su u organizaciju EURA uložili navodno oko 10,7 milijardi eura. To je čak oko 10,5% ukrajinskog BDP-a.

I svejedno se u kontekstu velikih investicija, u slučaju Ukrajine (za razliku od Poljske) opet postavlja jedno jedino pitanje: koliki je dio tog novca završio u sumnjivim džepovima?