Ekološki skandal u Njemačkoj

Njihova je krv otrovana. Brojni bivši radnici tvrtke Envio koja se bavi skupljanjem i odvoženjem industrijskog otpada čekaju kad će se razboljeti. Više od 50 njih u krvi ima izuzetno visoku količinu tvari PCB (poliklorirani bifenil). Liječničku je pomoć zatražilo 300 ljudi. Radi se o radnicima, njihovim bračnim partnerima i djeci kao i o troje ljudi čiji se vrtovi nalaze u blizini spornog tvorničkog postrojenja. Kod nekih je pogođenih zabilježeno takvo trovanje da su vrijednosti PCB-a 25.000 više od normalnih. Ovi ljudi sad žive u neizvjesnosti kakve će to posljedice imati po njihovo zdravlje. Neki se već sad žale na pad koncentracije i na kožne bolesti.

Ovog je tjedna počelo suđenje povodom najvećeg ekološkog skandala u Njemačkoj u zadnjih 20 godina. Tvrtka Envio osumnjičena je da je godinama kršila odredbe o mjerama zaštite u baratanju s vrlo otrovnim kemikalijama.

Prije dvije godine, tvrtka za skupljanje i odvoženje industrijskog otpada i rashodovanih uređaja Envio odlučila je da u riječnoj luci Dortmundu očisti od otrovnih materija kondenzatore i transformatore dobivene od zemalja koje su se željele riješiti otrovnog otpada – poput Barbadosa, Latvije ili Ukrajine. Cilj čišćenja je bio da se iz uređaja izdvoji dragocjeni bakar. Na tom je poslu tvrtka angažirala ukupno 51 radnika. Dijelom se radilo i o radnicima „posuđenim“ od drugih firmi ili jednostavno najamnicima. Oni su razmontirali uređaje u kojima je kao izolacijsko ulje ili tekućina za hlađenje služila vrlo otrovna tvar PCB (poliklorirani bifenil) i to su radili bez zaštitne opreme. Kontaminirani su visokim dozama otrova, a kontaminirano je i zemljište na kojem su radili. Opasni sastojci mogu preko hrane ući u tijelo, ali mogu se i udisati ili prenijeti izravnim dodirom s kožom neke osobe. Neki su radnici godinama radili bez odgovarajućih zaštitnih odijela. Kad bi im njihova radna odjeća završila u košari za prljavo rublje u njihovim domaćinstvima, u dodir s otrovnim tvarima dolazili su i ostali članovi obitelji.

U međuvremenu je direktor Envia Dirk Neupert ostacima metala iz starih transformatora dobro zarađivao. Cijene bakra su zadnjih godina bile u stalnom porastu. Sad se vodi proces protiv njega i još dvojice njegovih suradnika uz optužbu da svoje radnike nisu niti upozorili niti ih na odgovarajući način zaštitili, kako to u Njemačkoj nalaže Zakon o zaštiti na radu.

Ubrzo nakon što je javnost saznala za skandal, firma Envio je zatvorena, a tvrtke koje su radile u njezinom sastavu otišle su u stečaj.

Oboljela djeca

PCB je u Njemačkoj zabranjen od 1989. U ljudskom organizmu on može izazvati teška oboljenja imunog, živčanog i hormonalnog sustava. Neplodnost, bolesti jetre i kožne promjene samo su neka od njih. Christian Althof je jedan od radnika koji je, ništa ne sluteći, zarazio i svoju obitelj. Jedan od njegova dva sina ima probleme sa štitnom žlijezdom, a i drugi sin je bolestan: „Kada je drugi sin došao na svijet, imao je samo jedan bubreg, drugi je bio nerazvijen i morali su ga operativno odstraniti. To je za nas bio težak udarac, ali borimo se sa situacijom kako znamo i čekamo što će donijeti ovo suđenje.“

Radnike koji su podnijeli tužbu na sudu zastupa ugledni njemački odvjetnik Manfred Birkenstock. „Važno je da ti ljudi dobiju pravo glasa u ovom procesu, da ne budu samo puki svjedoci, da bi se uspjeli izboriti za odštetu.“ Podnositelji tužbe se nadaju da će optuženi preuzeti odgovornost za svoja djela. Suđenje će trajati dva tjedna.

U središtu skandala nije samo tvrtka Envio, već i organi državne kontrole koji su zakazali. U ovom slučaju to je općinska uprava u Arnsbergu. A Pokrajinski ured za prirodu, okoliš i zaštitu potrošača je još 2008. u Dortmundu otkrio povišenu količinu PCB-a posebno na zemljištu na sjeveru grada. Veza s tvrtkom Envio tada nije otkrivena. Tek su nove analize provedene u travnju 2010. pokazale da u zemljištu postoji 7,7 grama PCB-a po kvadratnom metru – dozvoljeno je najviše 0,005 grama.

PCB je inače teško reciklirati ili uništiti pogotovo stoga što je nakon Drugog svjetskog rata bio u velikoj upotrebi. Umjetno proizvedena tekućina posjeduje izvanredne kvalitete važne primjerice u proizvodnji transformatora, nije zapaljiva i vrlo je otporna. Nalazi se u tekućini za hlađenje i u uljima u raznim aparatima, ali i u boji ili u građevinskom materijalu.