Kad sport postane stvar politike

Diskusija o bojkotu sportskih manifestacija je bilo već 1936. za vrijeme Olimpijskih igara u Njemačkoj, podsjeća generalni tajnik Amnesty Internationala Njemačke Wolfgang Grenz. Sjedinjene Američke Države su, naime, razmatrale da ne sudjeluju na Olimpijadi u tada nacističkoj Njemačkoj. No, na koncu je sve ostalo samo na najavi bojkota i Amerikanci su ipak poslali svoje sportaše.

To se promijenilo 1956. - za vrijeme Olimpijskih igara u australskom Melbourneu. Više zemalja je bojkotiralo Olimpijadu, ali iz različitih razloga koji se nisu ticali Australije. Španjolska i Švicarska su otkazali svoje sudjelovanje zbog gušenja narodnog ustanka u Mađarskoj, dok su Egipat, Kambodža, Libanon i Irak bojkotirali Igre zbog izraelske okupacije Sinajskog poluotoka.

Zapad bojkotirao Moskvu, ali se Moskva revanširala

Jasniji bojkot je zabilježen sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Južnoafričkoj Republici zbog aparthejda. Ta zemlja je u to vrijeme bila isključena iz mnogih sportskih manifestacija. To je južnoafričku vladu tada itekako potaknulo na razmišljanje, kaže Jürgen Mittag, profesor za sportsku politiku na fakultetu za sport u Kölnu: "Dokumentirane su izjave južnoafričkih političara koje potvrđuju da su sportski bojkoti više naštetili reputaciji, ali i političkoj situaciji Južne Afrike, nego ekonomski bojkoti."

Još jedan povod za uplitanje politike u sport je bio upad sovjetskih trupa u Afganistan krajem 1979. godine. U znak prosvjeda je više od 40 zemalja otkazalo sudjelovanje na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. Nekoliko godina poslije se uoči Olimpijade u Los Angelesu 1984. godine Sovjetima pružila šansa za revanš. Sovjetski savez je s nizom pobratimljenih zemalja izostao s tog sportskog događaja u američkoj metropoli.

A hoće li bojkot imati učinka na vladu u Kijevu?

"Znamo su bojkoti osamdesetih godina - 1980. u Moskvi i 1984. u Los Angelesu - ipak imali samo ograničen učinak", kaže profesor Jürgen Mittag. Dok je generalni direktor Njemačkog olimpijskog sportskog saveza Michael Vesper jasniji: "Jedan bojkot - a to je pokazao bojkot Olimpijade iz 1980., a i onaj u Los Angelesu 1984. - ne pomaže. On ništa ne donosi." Tako ni pozivi na bojkot Olimpijade u Pekingu 2008. nisu utjecali na kinesku vladu da promijeni svoju politiku prema Tibetu i kad su ljudska prava u pitanju.

Amnesty International vjeruje da ni u slučaju Ukrajine bojkoti neće imati nekog većeg učinka na vladu u Kijevu. Iz ove organizacije poručuju da je stoga puno važnije da ljudi koji dođu gledati utakmice skrenu pozornost na stanje ljudskih prava i izvrše pritisak na vladu.

Autori: Marco Müller / Marina Martinović

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić