Žrtve zahtijevaju objavljivanje tajnih dokumenata

Gëzim Peshkëpia nerado govori o svojoj mladosti. Kad mu je bilo 11 godina, morao je zajedno s majkom i sestrom napustiti svoj dom. Zbog otpžbe za terorističko djelovanje, albanski su komunisti pogubili njegova oca - bez ikakovog sudskog procesa. Ostatak obitelji morao je život nastaviti u progonstvu. A to je za Gëzima Peshkëpiu bio tek početak patnji. Ovaj je bivši nastavnik 1975. i sam osuđen na osam godina zatvora. Optužnica je glasila: "Agitiranje i neprijateljska propaganda". "Tijekom istrage je na mene vršen nevjerojatan pritisak. Prošao sam tjelesno i psihičko mučenje", prisjeća se on. "Mogu samo bogu zahvaliti što sam sve to izdržao".

Počinitelji nikad nisu kažnjeni

No ljudi koji su ga tada bili mučili, nikad za to nisu morali odgovarati. Nebrojene okrutnosti iz albanske diktature javnosti još uvijek nisu poznate. Iz jednostavnog razloga jer su dokumenti tajnih službi i dalje ostali skriveni. Albanija još uvijek nije donijela takozvani zakon o lustraciji. U gotovo svim drugim bivšim komunističkim zemljama takav zakon je već odavno donesen. On, između ostalog, omogućuje pristup dokumentima tajnih službi. Tako se može provjeriti jesu li i u kojoj mjeri aktualni moćnici bili umiješani u zločine bivše diktature.

U Albaniji je, samo dvije godine nakon pada komunizma, tada novoizabrani predsjednik Sali Berisha izjavio da ove dokumente nikad neće objaviti. "Za diktaturu nikad nije kriv samo diktator. Postoje na tisuće obitelji u kojoima su žene uhodile svoje muževe, a sinovi svoje očeve. Trebamo li mi sad uništiti sve te obitelji?", rekao je on.

Anna Kaminsky, koja se u njemačkoj zakladi za analizu razdoblja istočnonjemačke diktature posebno bavi Albanijom, smatra ovakvu argumentaciju potpuno pogrešnom: "Upravo žrtve imaju pravo znati tko im je i iz kojih razloga učinio krivo. Da je nakon 20 godina vjerojatno teško nešto protiv toga i pravno poduzimati, to je druga priča". Ali čak i ako sudski procesi kod mnogih zločina više nisu mogući, prošlost treba rasvijetliti. "Društvo ima pravo doznati tko ga zastupa na javnim položajima", smatra Anna Kaminsky.

Spriječiti lov na vještice

Već je bilo više pokušaja da se donese zakon koji bi nalagao otvaranje arhiva s tajnim dokumentima. Zadni put prije dvije godine. No svi su ti pokušaji propali na albanskom Ustavnom sudu. Ustavni su suci svoju odluku obrazložili mišljenjem da bi takav zakon mogao odvesti do lova na vještice usmjernog protiv ljudi koji su danas na položajima. No upravo nesuočavanje s prošlošću i potiče na takav lov. U međuvremenu, na albanskoj političkoj sceni divlja pravi rat biografija. Vodeći političari predbacuju svojim protivnicima da su oni ili njihovi članovi obitelji bili umiješani u komunističke zločine. Nitko se ne može od toga braniti jer dokumenti o tome ostaju skriveni.

Ni samo donošenje zakona ne bi bilo dovoljno, smatra albanski povjesničar Artan Puto. Problem leži u nedovoljno razvijenom pravnom sustavu zemlje. "Da bi jedan ovakav zakon stvarno bio i učinkovit, morala bi postojati jasna podjela vlasti između vlade i pravosuđa. Inače bi se ovi procesi mogli pretvoriti u političku igru", rekao je Puto.

Njemačka kao uzor

Gëzim Peshkëpia i ostale žrtve diktature smatraju da je zakon o lustraciji već odavno trebao biti donesen. Ovaj bivši politički zatvorenik se u međuvremenu angažirao u nedavno ustanovljenom Institutu za analizu posljedica komunizma. "Albaniji treba jedan takav zakon, da bi se društvo oslobodilo svoje noćne more, kako u državnoj upravi tako i u parlamentu", kaže Gëzim Peshkëpia. On kao uzor ovdje vidi Njemačku. Tamo je Ured za dokumetnaciju istočnonemačke tajne službe Stasija našao pravi put kako bi se suočio s vlastitom totalitarnom prošlošću.

Autor: Zoran Arbutina/Alexandra Scherle/Snježana Kobešćak

Odg.ured: Željka Telišman