Godina dana nakon intervencije u Libiji - Gdje je Zapad danas?

Januar 2011: U Egiptu, Tunisu i Alžiru ljudi izlaze na ulice i zahtijevaju uvođenje demokratije. U Kairu i Tunisu protesti vode do smjene vlasti. I u susjednoj Libiji ljudi su nezadovoljni i demonstriraju protiv režiam Muamera al-Gadafija koji je na vlasti od 1969. godine. Gadafijev državni aparat oštro se obračunava sa demonstrantima koji mirno protestiraju. Desetine ljudi gubi život. Kako se šire protesti raste i broj žrtava. Ubrzo konflikt prerasta u vojni obračun između pobunjenika i Gadafijevih pristalica, a dijelovi oružanih snaga se priključuju opoziciji. Na istoku zemlje Nacionalno prelazno vijeće preuzima vlast.

Ujedinjeni narodi reagiraju brzo i najprije Libiji uvode embargo na oružje. Nakon toga biva usvojena Rezolucija 1973, kojom se međunarodnoj zajednici omogućava i upotreba vojne sile u cilju zaštite civilnog stanovništva u Libiji. Princip "Responsibility to Protect" ovdje nalazi svoju primjenu i on daje legitimitet primjeni vojnog napada kao posljednjeg sredstva ukoliko je potrebno zaštiti civilno stanovništvo od nasilja. Samo dva dana nakon donošenja rezolucije SAD, Velika Britanija i Francuska počinju sa zračnom i pomorskom blokadom, kao i zračnim napadima na Libiju. NATO 31. marta preuzima komandu nad intervencijom koja će potrajati šest mjeseci.

Presedan sa posljedicama

Misija u Libiji postala je presedan sa naknadnim djelovanjem. S jedne strane se odustalo od principa nemiješanja u unutarnje stvari jedne zemlje, s druge strane na kraju misije NATO-a bila je promjena režima. Bivši diktator Muamer al-Gadafi izgubio je život iako su za njegovu smrt odgovorni pobunjenici. Poznavatelji međunarodnog prava, političari i politolozi su ipak i dalje složni u tome da je misija NATO-a bila opravdana jer ni u jednom trenutku nije bilo vidljivo da bi Gadafi mogao odstupiti. Brojni politiolozi, poput Henninga Riecka iz Njemačkog društva za vanjsku politiku vide u ovoj intervenciji probu za slične situacije. "Ujedinjeni narodi su ispunili svoju obavezu zaštite civilnog stanovništva u Libiji po principu "Responsibility to Protect". Tome se pribjegava kada to država ne može ili ne želi učiniti ili kada je ona sama počinitelj, kao u slučaju Libije, koji vlastite građane ugnjetava ili puca na njih."

Vojni aspekt Rezolucije o Libiji koji je proveo NATO otežao je moguće buduće misije u cilju zaštite civilnog stanovništva, smatra član Kluba poslanika SPD-a u Bundestagu Rolf Muetzenich. Prema njegovom mišljenju to pokazuje primjer Sirije iako on smatra da Rusija i Kina koriste intervenciju u Libiji samo kao izgovor. Osim toga u Siriji ne postoji još uvijek vojni front, ni jedan region nije odcijepljen. Također po njegovom mišljenju potrebno je razmisliti i o tome da bi svakim napadom na Siriju direktno bili pogođeni i Turska i Izrael.

Autori: Sabine Hartert / Zorica Ilić

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić