Smiju li nogometni treneri biti samokritični?

"To je bila moja greška" - ta rečenica se rijetko može čuti iz usta jednog njemačkog bundesligaškog trenera. Oni su ionako stalno na meti kritika. Pa da se još i sami kritiziraju? I to još javno? Trener FSV Mainza 05 Thomas Tuchel se nakon nedavnog poraza svoje ekipe protiv Borussije iz Dortmunda odvažio na to. Marco Kurz, trener 1. FC Kaiserslauterna koji je na samom začelju bundesligaške ljestvice, također. Trener hrvatskog reprezentativca Mandžukića Felix Magath, s druge strane, već mjesecima pronalazi objašnjenja i izlike za izostale rezultate svoje zimske trgovine novim igračima. I novi čovjek na kormilu berlinske Herthe, Otto Rehhagel, jedan je od onih trenera koji kritike na svoj račun već vide kao uvredu "njegove visosti", a kamoli da bi pokazao malo samokritičnosti.

Samokritičnost je luksuz koji si ne može svatko priuštiti

No, koliko treneri smiju, a koliko bi morali biti samokritični? Ta tema je dio izobrazbe trenera u Kölnu. "To ovisi o tome kakva je njegova pozicija u klubu", kaže profesor koji tamo podučava buduće trenere, Werner Mickler: "Tuchel, na primjer, u Mainzu uživa jaku podršku i ne mora se bojati da će izgubiti posao." On si, dakle, može priuštiti samokritičnost. "Taktika u prvom poluvremenu je danas bila krivi izbor za ovu utakmicu. Loša igra do poluvremena danas ide na moj račun", priznao je otvoreno Tuchel nakon poraza s 1:2 od aktualnog njemačkog prvaka.

Njegov kolega iz Kaiserslauterna je bio još stroži prema samom sebi i rekao kako je poraz njegove ekipe s 0:4 u Mainzu bio najgori trenutak u njegovoj karijeri konstatiravši: "Odradio sam loše posao." Za razliku od Tuchela, Kurz ni u kojem slučaju ne može biti siguran da mu se trenerska stolica ne klima.

Umjetnost komuniciranja s javnošću

Sportski psiholozi međutim smatraju da je dobro kada treneri otvoreno komuniciraju prema van. To, objašnjavaju oni, skida pritisak s momčadi i pokazuje igračima da se ne traži uvijek među njima krivce za neuspjeh. I trener Bayerna Jupp Heynckes je nedavno stao iza svojih igrača i rekao kako se s obzirom na vrlo uspješni prvi dio prvenstva možda malo u zimskoj pauzi previše opustio. Naglasio je pritom kako kao "osoba odgovorna za cijelu ekipu" i on mora preuzeti dio odgovornosti, odnosno podvrći se kritici zbog loših Bayernovih rezultata posljednjih tjedana.

Priznavanje pogrešaka je odraz snage i pokazuje ljudsku stranu trenera, kaže profesor Mickler, ali istovremeno upozorava kako se to ne smije prečesto događati jer onda postaje odraz - slabosti. Tako su emocionalni istupi bivšeg trenera Hoffenheima Holgera Stanistlawskog ("Reći ću vam iskreno: ja sam odgovoran i ako nisam u stanju igrače dovesti do toga da momčad funkcionira, onda je to moja greška.") nailazili na negodovanje u klubu. Kako ni rezultati nisu bili zadovoljavajući, Stanislawski je brzo smijenjen.

No, stalni pokušaji uljepšavanja isto tako nisu ispravna metoda za suvereni nastup, kažu psiholozi. Tijekom svoje obuke, budući treneri se uče retoričkim i komunikacijskim vještinama, moraju "uskočiti" u razne uloge, razvijati strategiju za odnose s javnošću. No, ni najbolja škola ne može im dati recepte za sve situacije u kojima se treneri profesionalne nogometne lige mogu naći - i nalaze.

Autorica: Dunja Dragojević (dpa)

Odg. urednik: Anto Janković