Sretan rođendan señor Marquez!

„Mnogo godina kasnije pred strojem za strijeljanje, pukovnik Aureliano Buendia morao se sjetiti onog dalekog popodneva kada ga je otac odveo upoznati led", ovom rečenicom počinje Gabriel Garcia Marquez svoj roman „100 godina samoće“. Ovom obiteljskom sagom, objavljenom 1967., započinje svjetska slava kolumbijskog autora. Međunarodni uspjeh Marquez je postigao i sa svojom pripovijetkom „Kronika najavljene smrti“ te romanima „Ljubav u vrijeme kolere“ i„Patrijarhova jesen“.

Godine lutanja

Do objavljivanja njegovog najpoznatijeg romana „100 godina samoće“, Marquez se teško probijao kroz život. Nakon što je odrastao u manjem mjestu Aracataca, smještenom na karipskoj obali Kolumbije, uslijedilo je školovanje, studij – i zmeđu ostalih i Jezuitski koledž u San Joseu kao i godine lutanja između Europe i Amerike. Bogota, Havana, gradovi Mexiko City i New York, te London, Geneva i Rim, spadaju među najvažnije stanice u kojima je boravio. Naravno, jedna od važnijih bila je i Pariz. Glavni grad Francuske je, naime, u 50-tim i 60-tim godinama bio središte cijele jedne generacije mladih pisaca iz Latinske Amerike. U Parizu je Marquez sreo i svog zemljaka i kolegu Plinia Apuleya Mendozu, koji će se kasnije toplim riječima prisjetiti prvog susreta tada 28-godišnjaka sa europskom zimom: „On je trčao i poskakivao, poskakivao i trčao i vikao kao u slavljeničkom delirijumu: ‚Snijeg!' Pomisio sam: 'Ovo je neki luđak. Od tada smo Marquez i ja prijatelji.“ U pariškom „Hotel de Flandre“, često ukočen od hladnoće, Marquez je pisao svoj roman „Pukovniku nema tko pisati“.

Politički angažman

Gabriel Garcia Marquez je poznat i po svom političkom angažmanu. Sporni će ostati njegovi kontakti u komunističkoj Kubi s dugogodišnjim predsjednikom Fidelom Castrom. U glavnom kubanskom gradu Havani, Marquez se kao netko ko je volio film angažirao za osnivanje, u međuvremenu i svjetski renomirane, Međunarodne škole za film i televiziju. U svojoj domovini, Kolumbiji, posredovao je u trajnom sukobu s prvobitno komunističkim pobunjenicima Organizacije FARC. Usprotivio se vojnoj diktaturi u Čileu pod vodstvom Augusta Pinocheta. Među one s kojima je, između ostalih, kontaktirao u Europi pripadaju i bivši francuski predsjednik Francois Mitterand i Papa Ivan Pavao Drugi.

Pisanje o životu i smrti

Marquezovo djelo je višeslojno: osim romana, pisao je kratke priče, reportaže i filmske scenarije. Marquez spretno kombinira realnost s fantazijom, mada njegova njemačka prevoditeljica Dagmar Ploetz ne smatra baš preciznom odrednicu „magični realizam“. Prema njezinom mišljenju, autor u svojim djelima više dodiruje osnovna pitanja ljudske egzistencije: „Zapravo se tu uvijek radi o životu, ali kojeg autor promatra iz perspektive smrti“. U Marquezovoj „Kronici najavljene smrti“, u kojoj je riječ o takozvanom 'ubojstvu iz časti' u kolumbijskoj provinciji, može se pročitati: „Na dan, kada su ga trebali ubiti, Santiago Nasar se probudio u pola šest ujutro kako bi pričekao brod na kojem je doplovio biskup.“

Gabriel Garcia Marquez u utorak, 6. ožujka puni 85. godinu života.

Autor: Senad Tanović ( kna, dpa)

Odg.ured: Željka Telišman