Joahim Gauk novi predsjednik Njemačke

Možda kao ljevičar liberalni konzervativac ili pak kao konzervativni liberlani ljevičar - Gauk tako opisuje sopstveni politički pravac - citirajući zapravo poljskog filozofa Leseka Koalkovskog. Gauk je nepartijska ličnost, ali ne i potpuno apolitičan. Još 1999. ga je Hrišćansko-socijalna unija (CSU) rado htjela u trci sa Johanesom Rauom. Međutim, Gauk je to tada odbio. Takođe i 2004. kada se prvi put nominovao Horst Keler, neki su u Gauku vidjeli idealnog kandidata.

Pod budnim okom Štazija

Preživjevši dvije diktature njegova životna tema je "sloboda". Njegovo ime je godinama bilo povezano sa istragom prošlosti DDR-a. Joahim Gauk je rođen u sred Drugog svjetskog rata, 24. januara 1940. u Rostoku. U svojim memoarima piše da je hapšenje njegovog oca 1951. od strane Sovjetskog Saveza zbog navodne špijunaže i njegov progon u Sibir na četiri godine na njega ostavilo snažan uticaj. Sa ovakvim porodičnim nasljeđem i time što nije bio član socijalističke organizacije mladih DDR-a, FDJ, Gauk nije mogao da dobije mjesto na studijama germanistike. Umjesto toga 1958. započionje studije teologije. Od 1965. radi kao protestantski pastor Evangelističko-luteranske zemaljske crkve Makleburg - prvo u Lisovu, a zatim u Rostoku.

Živio je pod stalnim nadzorom Ministarstva za državnu bezbjednost, poznatijeg kao Štazi. U to vrijeme Gauk nije izgledao kao disident, već prije kao dio opozicije, a bio je zaštićen i institucijom Evnagelističke crkve.

Crkva je, međutim, u vremenu promjena 1989. odigrala važnu ulogu. A Gauk je portparol građanskog pokreta Novi forum u Rostoku. On vodi nedjeljna bogosluženja predvodi velike demonstracije. Od marta 1990. poslanik je Novog foruma u Domu naroda DDR-a.

U Domu naroda preuzima zadatke koji su ga zaokupljali decenijama: obezbejđivanje zaostavštine Štazija. Od 2. oktobra postaje opunomoćenik za dokumenta nekadašnje Službe državne bezbjednosti DDR-a. Nakon dva mandata 2000. predaje obaveze svojoj nasljednici Mariane Birtler. Od tada više ne obavlja nijednu političku funkciju, iako je imao raznih ponuda.

Ljevičari protiv Gauka

I onda nije ni čudo da i ekstremna ljevica ima problem s tim da jedan liberalni konzervativac bude izabran na mjesto njemačkog predsjednika. Tako ga predsjedavajućea stranke Ljevice Gezien Leč vidi kao "čovjeka prošlosti" koji "nema impulse za budućnost". Predsjedavajuća Kluba poslanika Ljevice, Dagmar Enkelman je kazala da Gauk neće dobiti podršku njihove partije. Ali, zato Gauk u drugim političkim taborima može da računa sa velikom podrškom.

On je već 2010. bio predsjednički kandidat socijaldemokrata i Stranke zelenih. Njegov veliki ugled nije narušila ni činjenica da je tada tijrdni većinu imao Christian Wulff. Veliku podršku mu pružaju ne samo socijaldemokrati i zeleni, već i liberali te veliki dijelovi Kršćansko-socijalne unije. Pored toga ovaj bivši aktivista za ljudska prava u DDR-u je neko sa kim bi mogla biti zadovoljna i većina Nijemaca.Prema rezlutatima anketa Instituta Emnid, 54 odsto građana Njemačke želi da Gauck bude novi predsjednik.

Autori: Svetozar Savić/ Michael Gessat

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić