1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Amerikanci uče što je "klasni neprijatelj"

17. siječnja 2012

Mitt Romney je naizgled idealni američki predsjednik: poduzetnik koji je stekao imutak svojim radom i kojeg je list People izabrao među 50 najzgodnijih muškaraca. Ali, njegova poslovna prošlost se pretvara u breme.

https://p.dw.com/p/13kNE
Mitt Romney
Mitt RomneyFoto: Reuters

Blagajna za izbornu borbu republikanskog kandidata Mitta Romneya izgleda kao da uopće ne može presušiti. Osim vlastitog imutka koji se procjenjuje na nekih 250 milijuna dolara, praktično od poraza protiv drugog republikanca McCaina uoči izbora 2008. Romney se bavi lobiranjem i prikupljanjem novca za predsjedničke izbore ove, 2012. godine.

Nekad davno, nakon što je 1994. isprva izgubio na izborima za senatora države Massachusetts, požalio se svom bratu i zajamčio kako se "više nikad neće kandidirati za bilo što" ako neće pobijediti. Ovoga puta pobjeda doista izgleda na dohvat ruke. No, istodobno se u Sjedinjenim Američkim Državama još nikada nije tako glasno postavilo pitanje kako je jedan predsjednički kandidat došao do svog imutka.

"Teška kategorija" na okupu

Jer već i popis pokrovitelja kampanje Willarda Mitta Romneya (ime Willard je dobio po kućnom prijatelju njegove obitelji, hotelskom magnatu J. Willardu Marriottu) tjera ne samo pristaše pokreta "Occupy", nego i umjerene kritičare špekulacija na financijskim tržištima da doslovce dobiju ospice: Goldman Sachs (367 milijuna dolara), Credit Suisse Group (204 milijuna dolara), Morgan Stanley (200 milijuna dolara), HIG Capital (187 milijuna dolara), Barclays (158 milijuna dolara), Kirkland & Ellis (132 milijuna dolara), Bank of America (127 milijuna dolara), PricewaterhouseCoopers (118 milijuna dolara), EMC Corporation (117 milijuna dolara), JP Morgan Chase (112 milijuna dolara)...

Prošlogodišnja manifestacija Occupy Wall Street
Karijera koja provocira kritičare špekulacija na financijskim tržištimaFoto: AP

Na ovom popisu (kojeg objavljuje njemačko izdanje Financial Timesa) ne manjka skoro niti jedna financijska kuća koja ovih godina nije izazvala nezadovoljstvo zbog rizičnih ulaganja i milijardi koje su otišle u vjetar. A čak i Romneyevi republikanski kolege mu predbacuju činjenicu kako je svoje milijune zaradio kao suosnivač Bain Capital, investicijskog ogranka savjetničke tvrtke Bain & Company iz Bostona.

Ovih dana u internetu kola fotografija prvih suradnika ovog fonda; veselo društvo mladih bankarskih stručnjaka koji su za objektiv kamere natrpali u svoje džepove, u okovratnike, neki čak i u usta - dolarske novčanice. Tom fotografijom su proslavili sklapanje prvog investicijskog fonda, vrijednog 37 milijuna dolara. U sljedećim godinama će se ti milijuni pretvoriti u milijarde - i lijep dio će doći i džep današnjeg predsjedničkog kandidata.

Kandidati republikanaca -Rick Santorum, Michele Bachmann, Newt Gingrich, Mitt Romney, Ron Paul, Tim Pawlenty i Herman Cain
U utrci za nominaciju se ni među republikancima ne biraju sredstvaFoto: dapd

"Zar je ovo komunizam?"

U stvari je vlastiti imutak, bilo da je riječ o "starom novcu" obitelji, a još je bolji novac stvoren vlastitim poduzetništvom, golema prednost u kandidaturi za neku političku funkciju u SAD-u. Romney ima i jedno i drugo: već njegov otac je zaradio imutak kao direktor u automobilskoj industriji, a njegov sin je, nakon što je diplomirao pravo i managment na Harvardu, nastavio očevim stopama u financijskom sektoru. Matt Romney se ugledao na svog oca i u političkoj karijeri: George Romney je bio senator Michigana, njegov sin je konačno postao republikanskim senatorom Massachusettsa 2003.

Ali usprkos novcu i političkim kontaktima, kako Romneyu rastu šanse da doista postane republikanski kandidat za Bijelu kuću, tako su se i drugi republikanski kandidati sjetili i ružne strane kapitalizma. Senator Teksasa Rick Perry je Romneya nazvao predstavnikom "lešinarskog kapitalizma", a kandidat Newt Gingrich je podsjetio kako je Bain Capital "pljačkao" tvrtke koje je preuzimao, samo kako bi izvukao što je moguće veću dobit. Napadi iz drugih političkih tabora su još glasniji: to bi bio "Wall Street predsjednik", smatraju američki ljevičari, a sindikalac Cliff Cohn iz Romneyevog Bostona smatra da bi njegov izbor bila "katastrofa" za Ameriku.

Otvorenje ZOI 2002.
Uspjeh kojim se može podičiti: ZOI u Salt Lake Cityu 2002.Foto: AP

Bogatun - ali i mormon

Zapravo, ni najljući protivnici Mitta Romneya mu ne mogu prigovoriti da je imutak stekao iz pohlepe i želje za raskoši. Naravno, Romneyevi imaju nekoliko imanja, od kuće u Kaliforniji pa do kuće u ekskluzivnoj četvrti Bostona, ali Mitt Romney je aktivni pripadnik mormonske crkve gdje je marljivost i neumorni rad obaveza svakog vjernika. Ne puši, ne pije - što mu nije baš bio plus dok je radio u mormonskoj misiji u Francuskoj, a čak i njegov politički stav nije baš posve jasan.

Možda se može raspravljati o tome je li - kako sad tvrdi - njegov Bain Capitals stvorio deset tisuća radnih mjesta. Inače, on je u svom Massachusettsu uveo neku vrstu opće zdravstvene zaštite pa je tako, na pitanje, je li konzervativnog ili liberalnog usmjerenja, svojedobno izjavio: "Moj odgovor je - da."

Središnji mormonski hram u Salt Lake Cityu
Romney je dao milijune dolara i svojoj crkvi - i organizirao Olimpijadu u svom graduFoto: picture-alliance / dpa

Romney je doista i jedno i drugo, senator koji je uspio sanirati financije svoje savezne države i to tako da je povećao poreze i namete, republikanac kojeg je čak i demokrat Ted Kennedy podržao u sustavu zdravstvene zaštite, a najveću popularnost je stekao organizacijom zimskih Olimpijskih igara 2002. u mormonskom središtu Salt Lake Cityju. I te igre su skoro bile financijska katastrofa, da bi ih Romney doveo do uspješnog okončanja sa 100 milijuna dolara dobiti.

Mitt Romney još nije kandidat republikanaca i izazivač Obame na ovogodišnjim predsjedničkim izborima. Velike financijske institucije su sigurno imale svojih razloga da toliko otvore blagajne kako bi mu s milijunima dolara pomogli u tom naumu. Ali ovoga puta baš zbog tih milijuna još nije sigurno hoće li Romney u tome uspjeti.

Autor: A. Šubić

Odg. ured: A. Jung-Grimm