"Den Worten müssen Taten folgen"

Izgleda kao da su se mnogi političari koji su učestvovali na Međunarodnoj konferenciji o Avganistanu u Bonu prethodno dogovarali. Jer, njihovi govori su dijelom bili potupno identični. Kao na primjer: "Narod Avganistana nećemo prepustiti samom sebi". I jednoglasno su pozvali avganistansku vladu da započne mirovne pregovore sa svim grupama u zemlji. A to bi značilo prije svega sa talibanima. Ali, talibani nisu bili prisutni u Bonu. Da li nisu željeli doći, ili nisu bili ni pozvani, ostalo je nejasno.

Njemačka savezna vlada je kao domaćin obećala da nakon 2014. neće ostaviti Avganistan na cjedilu. Kada za oko tri godine međunarodne trupe napuste zemlju na Hindukušu, međunarodna zajednica će i dalje biti uz tu zemlju. Pomoć Njemačke će se još jače nego do sada koncetrisati na obuku snaga bezbjednosti i izgradnju zemlje, kazala je njemačka kancelarka Angela Merkel.

Ali, čemu ta grandiozna obećanja? Očigledno je trebalo da narod Avganistana osjeti da ovog puta zaista nisu prepušteni sami sebi. Prije godinu dana su zapadne vlade objavile, da će, vjerovatno iz taktičkih razloga, vojna misija u toj zemlji do 2014. biti završena. No, ova poruka je kod velikog dijela stanovništva izazvala paniku. To je probudilo još uvijek živo sjećanje na 90. godine prošlog vijeka kada je nakon povlačenja Crvene armije zemlja utonula u brutalni građanski rat.

Plan o povlačenju bi morao Avganistancima da bude razumljiv. Ali, to je izostalo. Mnogi se pak pitaju ne bi li bilo bolje već sada poboljšati odnose s talibanima s obzirom da će, po svemu sudeći, najkasnije 2014. biti najmoćniji u zemlji. Zapad je prepoznao ove brige, čak iako je prekasno. A bonska konferencija o Avganistanu bi trebalo da povrati izgubljeno povjerenje. To je samo djelimično uspjelo.

Ipak, narod Avganistana može da se bar malo ponada. Međunarodna zajednica je jasno izrazila opredjeljenost da želi da pomaže Avganistanu do 2024. i podrži mirovni proces i proces pomirenja u toj zemlji. Ali, riječi moraju da slijede djela kako bi se zapravo život ljudi u Avganistanu poboljšao. Bezbjednosna situacija u zemlji može da se poboljša samo sa jačom policijom. Prevashodno treba da se pobijedi korupcija. Obrazovanje mora da bude dostupno svima, i to nikako ne smije biti na zadnjem mjestu. A da se sve to postigne Avganistan i međunarodna zajednica moraju da razrade zajedničku strategiju. Bonska konferencija bila je samo prvi korak na ovom dugačkom putu.

Autor: Ratbil Šamel

Odgovorna urednica: Zorica Ilić