Zašto je u Njemačkoj teško zabraniti neku stranku?

Stranke u Njemačkoj vrijede kao izraz življene demokracije. Zato su ih osnivači Savezne Republike nakon Drugog svjetskog rata stavili pod posebnu zaštitu, bez obzira na njihovu ideološku orijentaciju. Ustav štiti svaku stranku tako dugo dok ona poštuje demokratski ustavni poredak, ne zagovara nasilje i poštuje ljudska prava. Zato Savezna vlada ne može izreći zabranu neke stranke. Zahtjev za zabranom može Vlada ili većina u parlamentu uputiti Saveznom ustavnom sudu, najvišem njemačkom sudu.

U povijesti Savezne Republike su zabranjene samo dvije stranke. 1952. je zabranjena desno-ekstremna „Socijalistička stranka carstva“ (Sozialistische Reichspartei - SRP) i 1956. Komunistička partija Njemačke (KPD). Ni tada nije bilo jednostavno zabraniti stranke, ali je uspjelo.

Ubačeni agenti u vodstvu NPD-a

Povjesničari se slažu da je 1950-ih godina i pravosudna praksa bila drukčija. Adenauerova vlada je primjerice pravila pritisak na Savezni ustavni sud da zabrani KPD. Ni suradnici tajne službe koji su bili ubačeni među aktiviste stranaka koje se htjelo zabraniti nisu predstavljali problem u postupku zabrane. Ni jedan sudac nije vidio problem u tomu da su vlasti mogle utjecati na dokazni materijal protiv dotičnih stranaka.

Drukčije je bilo 2003. Nakon niza kaznenih djela s desno-ekstremnom pozadinom smatralo se da djelovanje desno-ekstremne Nacional-demokratske stranke Njemačke (NPD) potiče takve zločine. I opće uvjerenje je bilo da tu stranku s oko 6.000 članova treba zabraniti. Pokrenut je postupak pred Saveznim ustavnim sudom koji je, međutim, propao. Suci Ustavnog suda su, naime, utvrdili da je među 200-tinjak ljudi na vodećim pozicijama u NPD-u oko 30 suradnika Ustanove za zaštitu ustavnog poretka. Pojavila se, dakle, sumnja da se tom strankom upravlja izvana i da to čine one snage koje su zainteresirane za njezinu zabranu. Osim toga postojala je mogućnost da vlasti utječu na saslušanja koja je trebalo obaviti u postupku utvrđivanja činjeničnog stanja.

Težak dokazni postupak

Ustavni suci su prilikom odbijanja zahtjeva upozorili: „Nije dopustivo da si vladajuće stranke mogu nepoželjnu konkurenciju ukloniti zabranom nekih stranaka. Vodeći se tim načelom Ustavni suci su odbacili zahtjev koji je podnio Bundestag većinom glasova svih parlamentarnih stranaka.

S obzirom na ustavnu zaštićenost stranaka za zabranu NPD-a postoje male mogućnosti. Moralo bi biti dokazano da je ta stranka poticala, podupirala ili barem samo dala povod za ubojstva doseljenika. Pravni stručnjaci ne vide mogućnost da se to dokaže.

Parole protiv stranaca pravno nisu dovoljne. Iako se većina Nijemaca zgraža kad ih čuje, one mogu biti tumačene kao slobodno izražavanje mišljenja. Tu slobodu mišljenja štiti Ustav tako dugo dok ona nikoga ne vrijeđa. Ostaje agresivno, kriminalno djelovanje. I njega treba dokazati. Takvo djelovanje pojedinih članova nije dovoljno za zabranu čitave stranke.

Autor: Wolfgang Dick / Anto Janković
Odg. urednik: N. Kreizer