"Najvažnije je ostati normalan"
5. studenoga 2011
U životu Uwea Seelera ne teče više baš sve onako glatko kako je teklo prije nekoliko desetljeća na nogometnim terenima. Prije nekoliko godina morao je "u mirovinu" poslati svoj teniski reket zbog problema s leđima, ali još može tu i tamo odigrati partiju golfa. No, prema vlastitom starenju Uwe Seeler ima vrlo pragmatičan odnos: "Kad se čovjek ujutro probudi i osjeti da ga tu i tamo nešto probada, može biti sretan, jer zna da je još živ".
Upravo zbog toga što je s obje noge uvijek čvrsto stajao na zemlji, Uwe Seeler je omiljen u narodu. "On je uvijek bio 'narodski' čovjek i to je ostao do danas", kaže njegova supruga Ilka koja je s njim u braku već 53 godine. I u privatnom životu slavnom nogometašu su uvijek bili važni kontinuitet i normalna svakodevnica.
Neobično običan
"Najvažnije na svijetu je ostati normalan i dobro se zabavljati s ljudima oko sebe" - to je geslo kojim se u svom životu uvijek vodio Uwe Seeler. Skandali, upadljivo ponašanje, arogancija koja se danas često sreće kod nogometnih zvijezda za njega su potpuno strana pojava. Zato i cijelu pompu oko sebe Seeler podnosi strpljivo i sa smješkom, uvijek spreman ljubazno odgovoriti na postavljena pitanja - "iako ne bi bilo loše kad bi ih bilo malo manje", kako priznaje.
Za Uwea Seelera bi se moglo reći da je skroman došao na svijet. Njegov otac Erwin je zarađivao za kruh kao lučki radnik u Hamburgu, prije nego što je u 40-etim godinama prošlog stoljeća, kao i kasnije njegov sin, postao ikona Hamburger SV-a (HSV). I njegovoj majci Anni je uvijek bilo važno da njezina djeca niti jedan uspjeh ili privilegiju ne smatraju samorazumljivim i uvijek je podsjećala: "Ako ne uložiš ništa, nećeš ni dobiti ništa, a sam ćeš u većini slučajeva postići manje nego zajedno s drugima". Takav stav je odlikovao vrsnog nogometaša tjiekom čitave njegove nogometne karijere i učinio ga je onim što je još i danas - uzorom mnogima.
Timski igrač
Uwe Seeler imao je svoj debitantski prvenstveni nastup 1954. sa 17 godina u tadašnjoj trećeligaškoj ekipi HSV-a. Svoju karijeru je okončao 1. svibnja 1972. godine a da nije zaigrao ni za jednu drugu ekipu. Odbio je i ponudu Intera iz Milana koji mu je 1961. godine za prelazak na ruke htio isplatiti 900.000 njemačkih maraka - za to vrijeme kada su se plaćale puno manje otpremnine i premije, jako puno novca. 1960. godine je sa svojim Hamburgom postao njemački prvak, tri godine kasnije je osvojio Njemački kup. No, nisu ga samo odlikovale individualne kvalitete, već i jak timski duh: "Uvijek mi je bio cilj da moja momčad pobijedi. To je tako kad se bavite nekim momčadskim sportom. Nikad mi nije bilo važno jesam li dao jedan ili dva gola. Oni mi nisu bili ni od kakve koristi kad smo izgubili utakmicu..."
U jednom periodu Seeleru je prijetio prijevremeni i nedobrovoljni kraj karijere. 1965. godine mu je pukla Ahilova tetiva što ga je prisililo na dugu pauzu. Nakon transplantacije tetive čeličnom voljom se uspio vratiti na nogometni teren, ali nakon svog comebacka nikada više nije uspio osvojiti neku titulu.
I nakon svoje aktivne karijere Uwe Seeler je ostao vjeran HSV-u. 1995. se konačno dao nagovoriti da preuzme funkciju predsjednika kluba. Na tom mjestu je bio tri godine i taj period mu sigurno nije ostao u lijepom sjećanju: bio je, naime, pun afera i sportskih neuspjeha. No, HSV je usprkos tome ostao njegova velika ljubav pa ga trenutna situacija kluba u kojem igraju i hrvatski reprezentativci Mladen Petrić i Ivo Iličević vrlo zabrinjava.
U zbirci mu nedostaje međunarodni pokal...
Tri puta je Uwe Seeler bio nogometaš godine, više puta je bio izabran u najbolju europsku i svjetsku ekipu, zabio je preko 1.000 golova i 1972. godine je kao prvi nogometaš u povijesti dobio Veliki savezni križ za posebne zasluge. Samo jedan san mu je ostao neostvaren: nikada nije osvojio niti jedno međunarodno natjecanje. 1968. je bio nadomak njegovom ostvarenju - s HSV-om je stigao do finala Kupa pobjednika kupova, ali je od AC Milana izgubio 0:2. Ni s reprezentacijom za koju je odigrao 72 utakmice nije se uspio dočepati velikog trijumfa. Seeler će ostati u sjećanju prvenstveno kao kapetan momčadi koja je u legendarnom finalu svjetskog nogometnog prvenstva 1966. zbog jednog od najspornijih golova u povijesti nogometa izgubila na Wembleyu od domaćina, Engleske. Taj poraz ga još i danas boli, vidi se po njegovoj reakciji kad ga se pita za tu utakmicu. "O tome ne želim govoriti. To nije bio gol", kaže i na kratko mu se - što je rijetkost - smrači raspoloženje.
Inače je poznat po svojoj vedrini i verbalnim "biserima". Evo nekih iz njegove bogate zbirke: "Ja odlučujem o velikim stvarima, a moja žena o malima. Koje su velike, a koje male, odlučuje moja žena", "Normalni faul za mene nije nefer", "Napadač provede većinu svog života u kaznenom prostoru", "Tek kada sudac odsvira kraj, utakmica je završena ili dobijena", i na kraju jedna od možda najpoznatijih: "Veliki favorit je za mene Brazil, tajni favorit je Italija, ali svjetski prvak će biti Njemačka!"
Autori: Thorsten Ahles/ Dunja Dragojević
Odg. ur.: A. Jung-Grimm