1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Šta je skrivio ruski ambasador u Srbiji?

3. novembar 2011.

Nakon niza kontroverznih poteza i javnih nastupa ruski ambasador u Srbiji Aleksandar Konuzin sada se suočava sa otvorenim kritikama vladajuće koalicije i zahtevima da se proglasi personom non grata.

https://p.dw.com/p/134IA
Foto: AP/DW

Ruski ambasador u Srbiji Aleksandar Konuzin već dugo je predmet brojnih polemika na srpskoj javnoj sceni. Koketiranje sa opozicijom, kao i kritike na račun patriotizma srpskih vlasti, izazvali su nezadovoljstvo u vladajućim krugovima. Nakon demonstrativnog napuštanja skupa o bezbednosti, na kome se oštro i glasno upitao „da li na ovom skupu ima Srba“, i prisustva na skupu opozicione Srpske napredne stranke (SNS) u Nišu, Konuzin se sada suočio sa otvorenim pozivima da se protera iz Srbije.

Osim portparola vladajuće Demokratske stranke (DS) Jelene Trivan, koja je izjavila da se „loše oseća zbog toga i da je to neuobičajena diplomatska praksa“, primedbe je imao i potpredsednik srpske vlade Božidar Đelić, koji pojavljivanje na skupu SNS vidi kao „mešanje u unutrašnju politiku Srbije“. Otvoreni zahtev da se Konuzin protera iz Srbije uputio je Nenad Čanak, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV).

Jedna od benzinskih pumpi NIS-a
Jedna od benzinskih pumpi NIS-aFoto: AP

Rasprodali NIS, a „brine“ ih Konuzin

Kritike na račun ruskog ambasadora, kao i mesto odakle dolaze, uglavnom vidim kao deo predizborne kampanje, ocenjuje za Dojče vele Jelena Milić, direktorka Centra za evroatlantske studije. One istovremeno govore o velikoj dozi licemerja kada je u pitanju stav vladajućih stranaka ne samo prema ruskom ambasadoru nego i prema Rusiji uopšte, kaže Milićeva:

„Naravno da postoji mnogo razloga za kritiku Konuzinovih nastupa i izjava, kao što uostalom postoji mnogo razloga za kritiku Lavrovljevih, Rogozinovih ili Medvedevljevih ocena o situaciji na Balkanu i o tome pod kojim uslovima će oni dozvoliti ne samo NATO već i evropske integracije Srbije. Ali, mora da se primeti da postoje dve različite opcije u Srbiji: jedna koja je o tome dosledno pričala, i koja nije participirala u vlasti, i sada imamo ovo što je potpuno u funkciji unutrašnjeg pozicioniranja, jer je primećeno da ta kritika odnosa prema Rusiji možda privlači birače. I sada, Demokratska stranka, koja je dopustila i prodaju Naftne industrije Srbije (NIS) i netransparentnu izgradnju baze za reagovanje u vanrednim situacijama u Nišu, takođe udara u kritiku Konuzina, a istovremeno se busa u grudi i ističe značaj dobrih odnosa sa Rusijom. Ta doza neprincipijelnosti, i ako mogu da kažem drskosti vladajuće većine prema biračima, zaista je nedopustiva“.

Dvostruki kriterijumi vlasti

Novinarka Ljiljana Smajlović smatra da su na delu dvostruki kriterijumi kada je reč o odnosu vlasti prema diplomatskim predstavnicima u Srbiji. U tom smislu se Konuzin „meri“ na prilično drugačiji način od recimo zapadnih ambasadora, na čije slične istupe se uopšte ne reaguje, kaže Ljiljana Smajlović:

„Ja ne vidim neku veliku razliku između ponašanja Konuzina, i nekih drugih ambasadora. Mislim da svi oni sebi uzimaju veoma velike slobode, ali da se domaće vlasti prema tome odnose u skladu sa svojim spoljnopolitičkim ciljevima, a ponekad i u skladu sa ličnim odnosima sa pojedinim diplomatama“.

Neko može, a neko ne može

Vrlo je stoga teško reći da li je ruski ambasador zaista preterao u svojim nediplomatskim nastupima, ili iza kritika na njegov račun stoje neki drugi motivi, ocenjuje Ljiljana Smajlović:

Ruski predsednik Dmitrij Medvedev prilikom posete Beogradu
Ruski predsednik Dmitrij Medvedev prilikom posete BeograduFoto: AP

„Ja zato više ne znam šta je kod nas diplomatski ili nediplomatski gest. Da li je nediplomatski kada američka ambasada kritikuje odluku Vrhovnog suda Srbije, što se dešavalo? U Americi je potpuno nezamislivo da izvršni organi ili državni službenici kritikuju sudsku vlast. Prema tome, kod nas jedva da se može govoriti o uobičajenoj diplomatiji. Mi smo zemlja prema kojoj se mnogi ponašaju kao da oni imaju više političkog i moralnog prava da odlučuju šta je za nas dobro ili nije, nego naša vlast“.

Konuzin samo glasnogovornik

Javnost bi takođe trebalo da zna da ambasadori uglavnom ne govore u svoje lično ime, već govore u ime svoje države i svog ministarstva, ističe Jelena Milić:

„I dokle god to ministarstvo ne reaguje, i dok ta država koju zastupa ne reaguje, on je tu samo jedna glasnogovornik. I mislim da je jako smešno sve kritike i primedbe reducirati samo na Konuzina, već da je sada krajnje vreme obratiti pažnju na odnos ruskog Ministarstva spoljnih poslova i ruskih državnih organa prema Srbiji“.

Ljiljana Smajlović smatra da Aleksandar Konuzin nije prekršio nijedan član Bečke konvencije o diplomatskim odnosima: „Ali, mislim da neki domaći politički protagonisti već jesu prekršili taj član 29 Bečke konvencije, u kome piše da zemlja domaćin mora da se ponaša prema ambasadoru sa poštovanjem i da preduzme sve korake kako bi sprečila sve napade na njega“, ističe Smajlovićeva.

Autor: Ivica Petrović, Beograd
Odgovorni urednik: Ivan Đerković