Bijeg od Asada
20. septembar 2011
Granica je nepregledna, neoznačena. No, oni koji ovdje žive znaju da li neko potiče iz Sirije ili iz Libana. Rodbinske veze ili prijateljstva preko granice ovdje predstavljaju svakodnevnicu. Trgovina, često i krijumčarenje, određuju svakodnevnicu. Sirijci, koji žive u pograničnim mjestima kao što su Tel Kalakh i Homs, koji su glavna uporišta protesta protiv režima predsjednika Bašara al Asada, trenutno su u potrazi za sigurnošću. Naime, oko 4.000 Sirijaca izbjeglo je u Liban od početka protesta u njihovoj zemlji u martu ove godine:
„U Liban sam došao iz Tel Kalakha zbog sukoba sa sirijskom vojskom. Tajna služba nas prati. Oni imaju naša imena,“ kaže jedan Sirijac.
Jedno izbjegličko dijete ovako opisuje situaciju prije bijega u Liban: „Vojnici su bili iza nas, pucali su, nazivali su nas svinjama, teroristima. I zbog toga smo pobjegli, moj otac, moja majka i pet braće i sestara. Naravno da se želimo vratiti.“
Izbjeglice neprestano svjedoče o tome da su bili progonjeni od strane sirijske vojske. Granicu prelaze i ranjeni. U pojedinim dijelovima uz granicu mogu se otkriti sirijski tenkovi koji su ukopani u zemlju, kao i vojnici koji nastoje presresti izbjeglice. Libanci u pograničnim selima strahuju od napada sirijske vojske. I među njima ima onih koji su ranjeni u pucnjavi sirijskih snaga. Stanovnici pograničnih područja stoga su zatražili zaštitu od libanske vojske.
Prijetnja regionu
Takvi slučajevi pokazuju da Liban biva sve više uvučen u spiralu protesta i nasilja koje vlada u susjednoj Siriji. Politolog Hilal Kashan iz Bejruta podsjeća na to da je režim u Damasku zaprijeto upravo takvim razvojem situacije:
„Ako ispašta Sirija, onda će ispaštati i cijeli region. To je također i poruka Zapadu: Ukoliko bude poduzeta akcija kao protiv Gadafija, onda će Sirija na isti način reagirati u Iraku ili bilo gdje drugdje.“
Kako bi spriječio građane, koji se još uvijek nisu priključili protestima, Damask upozorava da bi Sirija mogla izgledati kao Irak nakon svrgavanja režima Sadama Huseina, odnosno da bi u cijeloj zemlji moglo doći do haosa i etničko-religijskih sukoba. Sirijce, koji žive uz granicu sa Turskom i Libanom, se više ne može uplašiti. Oni nasilje državno aparata protiv civilnog stanovništva doživljavaju toliko opasnim da su domovini okrenuli leđa: „ Sada Živimo u Al Buqaju, ovdje u Libanu imamo rodbinu koja nam pomaže. Nadamo se da ćemo se moći vratiti, ali tek onda kada bude svrgnut Asadov režim,“ kaže jedna izbjeglica iz Sirije.
Autori: Ulrich Leindolt / Zorica Ilić
Odg. urednik: Mehmed Smajić