Državne strukture IS-a

Jochen Hippler je politolog na Sveučilištu Duisburg-Essen. Područje njegova rada i istraživanja su Bliski i Srednji Istok, posebice promjene koje se događaju u islamskim zemljama. U intervjuu za Deutsche Welle on govori o "Islamskoj državi" i njezinim nastojanjima da se iz obične, brutalne terorističke organizacije pretvori u "pravu" državu.

DW: Gospodine Hippler, prema istraživanjima NDR-a, WDR-a i SZ-a, organizacija IS svojim članovima nudi zdravstveno osiguranje, financijsku pomoć prilikom ženidbi te financijsku pomoć za obitelji boraca koji su poginuli ili su uhićeni. Osim toga, navodno se vodi i posebna dokumentacija o teroristima samoubojicama. Može li se sada već govoriti o stvaranju prave države?

Hippler: Tehnički gledano, ne može se govoriti o pravoj državi budući da je jedan od važniijih kriterija stvaranja nove države prizanje od strane drugih država. A to se naravno do sada još nije dogodilo. Dakle, tehnički, pravno gledano, to zasigurno nije država. No, činjenica je da se ova organizacija već dugo vremena trudi, ne samo posljednjih godina već i ranije, izgraditi prave državne strukture. Osim stvari koje ste vi već naveli, ovdje postoji i porezni sustav kao i vojska - dakle, oni imaju koješta na osnovu čega bi se mogao steći dojam da se doista kreću u tom određenom pravcu osnivanja prave države.

No, ne bismo li tada morali govoriti i o mafijaškim državama. Mafija također raspolaže sličnim sustavima...?

Najveća razlika leži u tome što mafija ne kontrolira i ne vlada nad tolikim velikim međusobno povezanim područjima. IS je u međuvremenu od tolike geografske važnosti u Iraku i Siriji da je njezin geografski utjecaj djelomično veći od utjecaja sirijske vlade. To je osnovna razlika između IS i mafije koja djeluje u pozadini u određenim dijelovima neke zemlje. No, mafija istodobno nije u stanju nadvladati vlasti neke zemlje i zavladati njome. IS osim toga u svojim rukama ima i pravosuđe, sudnice, oni ubiru porez, imaju organiziranu vojsku - to sve naravno mafija također nema.

Mogu li se možda već sada primjetiti nastojanja IS-a da pokušava uspostaviti kontakte s režimima u raznim zemljama koje bi možda mogle biti spremne priznati je kao državu?

To se do sada ne može primjetiti a u određenom smislu bi to bio i korak protiv ideje "Islamske države". Organizacija se naime više ne zove kao prije -" Islamska država u Siriji" ili "Islamska država u Iraku", već je ona sada samo "Islamska država", dakle, država svih muslimana. To znači da se ona sada nalazi u konkurenciji sa svim drugim islamskim državama - sa Saudijskom Arabijom, Sirijom, Irakom i drugima i želi nastupiti kao prava islamska država koju je takoreći osnovao sam prorok Muhamed. To znači da oni smatraju da su iznad drugih država a ne samo jedna od mnogih. To u stvarnosti naravno izgleda drugačije, no ideološki gledano se oni trenutno upravo tako "prodaju".

Što će se dogoditi ako IS ipak uspije uspostaviti strukture o kojima govorite, što će to značiti za sukob u sjevernom Iraku i Siriji?

Kao prvo moramo znati da ovo što je do sada uspostavio IS nije ništa neuobičajeno; sjetimo se talibana u Pakistanu koji su također u nekim dijelovima zemlje pokušali uspostaviti svoje pravosuđe i porezni sustav.

U tom smislu i IS prati logiku koja je potrebna ako se želi doći do moći, njezine uspostave i održanja. "Islamska država" se koristi terorizmom kao instrumentom moći, kako bi došli do političke moći. To je slično kao i kod trgovaca drogom. Njih ne zanima droga već novac. IS nije zainteresirana za terorizam, oni žele političku moć u mnogim zemljama.

Iskorištava li IS vakuum koji je nastao u Siriji i sjevernom Iraku budući da tamo država kao takva gotovo da više i ne funkcionira?

To je upravo pravi razlog zašto je IS postao tako snažan. Ako pomislite na situaciju u lipnju i srpnju ove godine kada je IS u tako kratkom razdoblju uspio osvojiti velike dijelove sjevernog i zapadnog Iraka, to im nije uspjelo zato što su bili posebno jaki, već zato što je iračka država bila u potpunosti blokirana, nije više funkcionirala i što se njezina vojska jednostavno raspala. Vojnici iračke države se više nisu borili, dezertirali su, otišli kućama. Slično je bilo i u Siriji i taj vakuum je iskoristila "Islamska država".

Kroz ove uspjehe koje su imali, njihova financijska situacija se drastično popravila. Prema nekim procjenama je osvajanjem Mosula, drugog najvećeg grada u Iraku, IS-u u ruke palo između 400 milijuna i jedne milijarde dolara.

Moramo li se bojati da bi se ovaj fenomen IS-a mogao proširiti i na druge regije, primjerice u Somaliji, tamo gdje države također više ne funkcioniraju kako bi trebale?

Al-Shabaab milicija u Somaliji su još uvijek u tijesnoj vezi s Al Kaidom koja je pak trenutno najveći neprijatelj IS-a. Ove dvije organizacije zapravo konkuriraju i bore se za istu "klijentelu" a trenutno se i vrlo brutalno bore jedna protiv druge.

Uspon IS-a se zasniva na strahu, brutalnosti, nasilju, masovnim ubojstvima. Mislim da dugoročno gledano to nije model koji bi mogao opstati i imati uspjeha. Već se sada u Siriji i Iraku može primjetiti da se neka sunitska plemena počinju okretati protiv IS-a.

IS se ne može istodobno boriti protiv drugih islamističkih terorističkih grupa, protiv sekularnih i liberalnih snaga, međunarodne koalicije i tako dalje - dok im se vlastita socijalna baza počinje okretati protiv njih, napuštati ih i pa čak i krenuti u borbi protiv njih. To bi moglo jako ugroziti postojanje ove milicije.