1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Dr. Mustafa Cerić - od pohvala do osuda

16. novembar 2012

Dr. Mustafa ef. Cerić je svojim djelovanjem na funkciji reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH, ostavio dubok trag i u europskim okvirima. Bio je nagrađivan, hvaljen i poštovan, ali i osporavan.

https://p.dw.com/p/16kQ7
Mustafa CerićFoto: Emir Numanovic

Nakon skoro puna dva desetljeća provedena na čelu Islamske zajednice BiH dr. Mustafa Cerić oprostio se od funkcije reisu-l-uleme. Cerić je i sam govorio da je na čelu ove institucije bio u najtežim vremenima za Bošnjake. Dužnost je preuzeo u ratu – 1992. godine, od nje se oprostio 17 godina nakon okončanja rata u trenutku u kojem BiH sam opisuje kao zemlju koja „još uvijek ne uživa stabilnost koja bi joj omogućila da u potpunosti stoji na vlastitim nogama“ i poručuje Europi: „Ne zaboravite nas.“

Ono što Europa sigurno neće zaboraviti jest Cerićev angažman izvan granica BiH koji je u mnogome doprinio raspravama o karakteru islama u BiH i pitanjima može li bosanski islam biti prihvatljiv model za Stari kontinent. Kairski student i čikaški doktorant i u Europi je, u kojoj je bio čest gost, izazivao pažnju, pohvale, ali i polemike i osude. Tako je s jedne strane bio hvaljen i nagrađivan zbog doprinosa u razumijevanju između kršćanstva i islama, označavan kao jedan od najvažnijih sunitskih mislilaca današnjice, ali i osporavan.

Različiti nastupi u BiH i u Europi

U Europi su ga predstavljali ili navodili da se „on sam predstavlja kao umjeren“. Za novinara Norberta Mappesa Niedieka Cerić je bez sumnje bio umjeren: „On je zaslužan za dijalog, bio je otvoren za međureligijske razgovore. Vjerujem da je on u osnovi jedan veoma umjeren čovjek“, kaže Niediek i dodaje da je uvijek bilo sumnji u to, ali ukoliko Cerića želimo razumjeti onda moramo uzeti u obzir funkciju koju je obavljao. „On je bio poglavar vjerske zajednice u jednoj zemlji. Takvo nešto ne postoji u cijelom svijetu. Jedan takav duhovni autoritet, jednu takvu hijerarhiju islam zapravo ne poznaje. Postoje različiti pravci, postoje vehabijski utjecaji, sekularni muslimani i sve to je Cerić premostio i to u osobito teškom vremenu.“

Belgien Pressekonferenz Islam Gemeinschaften Vertreter mit EU-Kommissionspräsident
Konferencija za novinare predstavnika vjerskih zajednica sa predsjednikom Evropske komisije Barrosom (arhivski snimak)Foto: picture-alliance/dpa

Dopisnik Sueddeutsche Zeitunga za Jugoistočnu Europu Enver Robeli kaže da treba biti vrlo oprezan kada je riječ o tome je li Cerić bio umjeren: „Ja bih bio veoma oprezan kada je riječ o njemu. On je u Europi uvijek nastupao tako da je naglašavao mirne strane islama. To se u Europi rado čuje. Ali naravno postoji druga strana u njegovim javnim nastupima, to su nastupi u BiH i u regionu. Tamo mu se, a prema mom mišljenju ne neopravdano, stalno prebacivalo da je popustljiv prema ekstremističkim elementima u njegovoj religioznoj zajednici.“ Riječ je o njegovom odnosu prema vehabijama, što mu prebacuju i neki kritičari u BiH.

Upravo zbog toga su mnogi govorili o Cerićevom ambivalentnom odnosu, o tome da javno zahtijeva da se poštuju i dalje razvijaju vrijednosti europskog društva, dok je u samoj BiH bio na meti kritika. Ali ne samo u BiH. Nastupajući, kako primjećuje jedan njemački novinar, sa neuobičajenim samopouzdanjem, često je zastupao nepokolebljive stavove kada je riječ o nekim osnovnim principima islama čije je samo spominjanje već dovoljno da prouzrokuje burna negodovanja u Europi.

Primjerice: pitanje šerijata. „Šerijat je osnova vjerovanja svakog muslimana o kojoj se ne raspravlja. Šerijat je kao Deset božijih zapovijesti za kršćane“, isticao je Cerić. Jedno takvo javno, nedvosmisleno zalaganje za šerijat dovelo je do burne diskusije u Njemačkoj 2007. godine kada mu je dodijeljena prestižna nagrada Eugen Biser. Tri islamska autoriteta, među kojima i Cerić, dobila su nagradu, nazvanu po uglednom njemačkom teologu, za razumijevanje među religijama. Konkretan povod za dodjelu ovog priznanja bilo je pismo koje je Cerić skupa sa još 138 teologa uputio papi Benediktu XVI nakon njegovog čuvenog govora u Regensburgu. No umjesto demonstracije „kršćansko-islamskog jednoglasja“ došlo je do bure prosvjeda. Je li nagrađen čovjek koji je zapravo fundamentalist?, pitali su se pojedini mediji nazivajući ga „čovjekom sa dva lica“. No Cerić je nagradu primio i poručio da je otvoren za sve diskusije koje nisu diskreditirajuće.

Nedvosmislena osuda nasilja

Godinu dana ranije Cerić je već bio nagrađen u Njemačkoj također prestižnom nagradom Theodor Heuss i to također za doprinos razumijevanju islama i kršćanstva. Enver Robeli dvojako gleda na to koliko je Cerić doprinio ovom razumijevanju: „On je imao važne govore u Europi i Sjevernoj Americi u kojima je stalno naglašavao da se u ime religije ne smije vršiti nasilje, odnosno da se nasilje uopće ne smije koristiti. Smatram da je to vrlo važno za jednog religioznog vođu posebice na islamskoj strani i to ne samo u Bosni. Taj angažman se mora istaći i pohvaliti. Ali kao što sam rekao on je u svojim nastupima također trebao pronaći jasne riječi o ekstremistima, koji su zbilja u manjini, ali koji bh. vlastima stvaraju sve veće probleme.“

Einweihung des Zentrums für Islamische Theologie Universität Tübingen
Cerić na otvaranju Centra za islamsku teologiju na Univerzitetu u njemačkom TuebingenuFoto: picture-alliance/dpa

Za Mapesa - Niedieka Cerić je zaslužan za bolje razumijevanje ne samo kršćanstva i islama: „On je na početku bio rezerviran, ali je rezerviranost onda ustupila mjesto aktivnoj ulozi. Ono za što je posebno zaslužan je i dijalog sa Jevrejima.“

Paralelni svijet ili potreba muslimana?

No u Europi je bio kritiziran i zbog, kako se navodilo, pokušaja islamizacije Europe i institucionalizacije islama. „Njegovi zahtjevi se svode na to da svi muslimani u Europi žive pod zajedničkim političkim i duhovnim vođom i da žive pod vladavinom šerijata – a država taj paralelni svijet još mora garantirati ustavom,“ burno je svojevremeno reagirala ekspertkinja za ekstremizam Kršćansko-demokratske unije, Kristina Koehler. Sam Cerić se pak potpuno jasno i otvoreno zalagao za insitucionalizaciju islama u Europi:„Jedan muslimanski autoritet u Europi je neophodan. Jer i doseljenici i autohtoni muslimani moraju formirati instituciju jedinstvenog predstavnika“, govorio je Cerić.

Mapes Niediek smatra da ova Cerićeva ideja uopće nije loša i da je on zapravo pogrešno shvaćen: „To je pogrešno shvaćeno u smislu da on želi osnovati neki novi kalifat. Ja vjerujem da nije riječ o tome. Vjerujem da je to više pitanje toga da islam može igrati važnu ulogu, da može imati pozitivne utjecaje i u diskusiji o europskom islamu to ne bi bila loša ideja.“

Kada je riječ o mogućnosti da se takva ideja i realizira Enver Robeli smatra da to pitanje u dogledno vrijeme neće doći na dnevni red prije svega zbog heterogenosti muslimana u Europi: „Vjerujem da je to prevelika Cerićeva želja, ali da ona nema uporište u realnosti.“ Iz istog razloga je prema mogućnosti realizacije ideje o formiranju institucije reisu-l-uleme za Europu skeptičan i Mapes Niediek.

Zbog svega bi Cerićeva želja o jednom muslimanskom autoritetu u Europi, odnosno formiranju institucije reisu-l-uleme na nivou Europe, mogla ostati (barem za sada) samo san. No Cerić ima i jedan drugi san koji je kaže naučio od Martina Luthera Kinga. Po uzoru na Lutherovu čuvenu rečenicu „Ja imam san“ Cerić poručuje: „Ja imam san o mirnom suživotu između kršćana i muslimana.“ No za taj san je potrebno više od Cerićeve puke želje.

Autorica: Zorica Ilić

Odgovorni urednici: Azer Slanjankić/Belma Fazlagić