1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Dobrovoljci neće u vojsku

Birgit Svenson22. maj 2015.

Iračka vojska pokušava da od „Islamske države“ povrati grad Ramadi – ali bezuspešno. Kako to kada je u tu vojsku Zapad uložio milione, a hiljade instruktora, pre svega iz SAD, ali i iz Nemačke, učestvovalo u obuci?

https://p.dw.com/p/1FU2W
Irak Kämpfe um Ramadi
Foto: Reuters

„Nema šanse da me nagovore“, kaže Kvais koji stoji ispred kancelarije za regrutaciju u bagdadskoj četvrti Karada. Tu se vrbuju dobrovoljci za borbe u susednoj provinciji Anbar. Mladić dolazi iz šiitske metropole Basre, drugog po veličini grada na jugu Iraka. Priča da se odazvao pozivu ajatolaha Alija al-Sistanija prošle godine u junu, kada je on pozvao na odbranu domovine i šiitskih svetilišta. Tada su trupe terorističke organizacije „Islamska država“ u blic-akciji zauzele Mosul, Tikrit, velike teritorije na severu Iraka i počele da napreduju ka Bagdadu.

Na putu ka Bagdadu nalazi se Samara, sveti šiitski grad, koji je trebalo braniti. Kvais nije želeo da dozvoli da još jednom dođe do građanskog rata, kao 2006. kada su teroristi Al Kaide razorili džamiju u Samari i kada je počela krvava borba između šiita i sunita. On je ostao u borbenim redovima i kada su šiitske jedinice iz Samare krenule na sever, kako bi povratile Tikrit, glavni grad provincije Salahudin. Ali sada treba da se bori za provinciju Anbar? „Pa oni su ludi“, komentariše taj 24-godišnjak odluku iračkog premijera da šiitske dobrovoljce pošalje u borbu za Ramadi. „Anbar je pakao“. Tako situaciju vide i drugi mladi šiiti.

Vojnici beže

I dok se u prvom talasu mobilizacije prošlog leta na hiljade ljudi odazvalo pozivima na odbranu od IS hrleći u regrutacioni centar u Bagdadu, sada je situacija drugačija. Poziv premijera Haidera al-Abadija na „zbijanje redova i podršku armiji u Anbaru“, nema odjeka kakav je imao nekadašnji poziv ajatolaha Sistanija. Vlada u Bagdadu mogla bi da dođe u situaciju da nema dovoljno boraca za pokušaj da ponovo vrati pod kontrolu Ramadi. Abadi čak razmišlja da naoruža sunitske plemenske vođe, iako je to do sada njegova vlada, u kojoj dominiraju šiiti, stalno odbijala. Razlog za to je strah da bi oružje, nakon uspešne pobede nad IS, moglo da bude preusmereno na vladu u Bagdadu.

Planovi američkog Kongresa da pruži direktnu podršku sunitskim i kurdskim jedinicama, u Bagdadu su izazvali žestoke reakcije. Abadi je kategorično odbacio svaku vojnu pomoć koja ne ide preko Bagdada. „Kongres u Vašingtonu time podriva naš pokušaj uspostavljanja pune državne vlasti“, bila je Abadijeva poruka koju je preneo njegov portparol. Ali katastrofalna situacija u kojoj se sada nalazi iračka vojska, mogla bi da opravda tu meru i učiniti je neophodnom. Skoro 1.000 pripadnika iračke vojske dezertiralo je tokom vikenda, u trenutku kada su trupe IS napredovale, među njima i mnogi policajci. Taktika širenja straha i užasa koju sprovode džihadisti, funkcioniše dobro. Glasine da 10.000 mračnih božijih ratnika iz Sirije napreduje u pravcu Ramadija, izazvale su bekstvo iračkih vojnika. Činjenica da je na kraju 3.000 ratnika IS osvojilo grad od 280.000 stanovnika, predstavlja blamažu od koje se iračke trupe neće tako brzo oporaviti.

IS se odomaćio u Ramadiju

Najprije su se na svim institucijama u Ramadiju pojavile crne zastave. Izdata je naredba da se pretražuju kuće i da se napravi snimak situacije na licu mesta. Obezbeđuju se položaji na ivicama grada, uspostavljaju kontrolni punktovi. Očevici prenose da džihadisti IS rade rutinski i sistematski.

Oni se pripremaju za duži boravak, mada bi mogli i da krenu u osvajanje okolnih mesta, čime bi obezbedili stratešku podršku za borce IS. Zajedno sa Faludžom, koja je u rukama IS od početka 2014, ta teroristička organizacija sada kontroliše dva najveća grada u iračkoj provinciji, koja se nalaze nadomak prestonice Bagdada. Samo je još Abu Graib, udaljen osam km od Bagdada, još uvek pod kontrolom iračke vlade.

Iračka vojska zakazala

Osvajanje Ramadija za „Islamsku državu“ je najveće osvajanje neke teritorije još od avgusta prošle godine, kada su napali kurdske teritorije na severu Iraka. I tada su se irački vojnici povukli i bez borbe prepustili teritoriju ratnicima „Islamske države“, isto kao i prethodnog juna, kada je IS osvojila Mosul i Tikrit. To je nametnulo pitanje, gde su nestali milioni dolara koji je američka vlada izdvojila za formiranje jake iračke armije, koja sada, kada treba da se pokaže, zakazuje. Nakon ulaska Amerikanaca i Britanaca u Irak i svrgavanja Sadama Huseina, američki administrator Pol Bremer preko noći je raspustio čitavu iračku armiju, što se danas smatra kao teška greška. Bivši oficiri Sadamove vojske organizovali su otpor američkoj okupaciji. Faludža i Ramadi su u tome imali važnu ulogu.

Tokom povlačenja američke vojske iz Iraka 2011, u jednom internom izveštaju Pentagona novouspostavljena iračka vojska loše je ocenjena. U tom izveštaju se navodi da nema dovoljno motivacije, ali i da je obuka nedovoljna. Utvrđeni su i nedostaci kada je reč o vojnoj opremi i naoružanju. Navodi se da je avijacija neupotrebljiva za odbranu zemlje i da ne raspolaže dovoljnim kapacitetima i brojem aviona. To se pokazalo pre godinu dana, kada je IS sa najmodernijim oružjem i motivisanim ratnicima ušao u Irak – izgradio i odbranio svoj kalifat.

Otada su brojni vojni instruktori iz čitavog sveta poslati na Eufrat i Tigar: pet hiljada iz SAD, stotine iz Australije, Kanade i Francuske. I Nemačka je poslala 70 instruktora. Nakon debakla u Ramadiju, postavlja se pitanje koliko su ti eksperti uopšte efikasni. Šiitski dobrovoljac Kvais, koji se među prvima odazvao pozivu da krene u borbu protiv IS, još nije video nijednog. Nema ni veze, on je siguran da „u pakao Anbara on neće ići“.